Književne novine
URIVSRZITF" “OVETOM Bule
„LL ~
LIST ZA KNJIZEVNOST, UMETNOST |
Godina XVIII Nova serija Broj 282 BEOGRAD, 20. AVGUST 1966. List izlazi svake druge subote
Cena primerku 50 para (50 dinara)
Ko Zvoni na uzbunu
Odgovor „Politici“
„KNJIŽEVNE NOVINE“ su u pretbrošlom, bro-
ju, i ma ovom, istom, mestu, objavile. kratak komentar o Četvrtom, plenumu CK SKJ, s Dosebnim, osvitom, mea meke amomalije i defo?macije koje su uočeme w praktičnom, sbpYovođenju kultume mpolitike w mašoj Redakcija Je, objavljujući spomenuti 'KkomentaY, smatrala, da je Četvrti plewum tek otvo?io Droces slobodnih i javnih azgovo?Ya, ma suim, nivoima, o majrazličitij.m, poslovima i pYob lemima mašeg drYuštvemog Tazvitka. „Književne movine“ se me slažu 5 onim, gledištima koja se, tu i tamo, već. javljaju: o pbottebi da se odluke i mete Brionskog plemuma sprovođe u delo kobajagi mimo i dostojanstvemo, kobajagi bez žurbe i me?voze, a: v, stvari Ww, cilju da se mjihova oštrica potpuno otubDi i meutrališe. ı
Osim toga, Tedakcija mije, u ovom tremutku smatrala za potrebno da ulazi u same osnove naše kultume molitike, koje su poszmate i opšteprihvaćene, čak i od omih koji su se — kao što iskustvo pokazuje — sasvim, dvukčije Do= wašali mego što to zahteva mjem duh..Akcemat je, dakle bio ma megativmim pojavama, ma defoymacijama i anomalijama. Uostalom, za ma, Četvytom, plemwumu mije bio primenmjem isti takav metod? .
Nama se, Yedakciji „Književnih movina, zbog takvog prilažemja Kultuvmoj problematici, i zbog takvog metoda, javmo zamera da meume=sno dižemo pomiku, da neumesno žvomimo ma uzbunu, da „slobodmo asociyamo“ i da, PpYosto mabrosto, „izmišljamo“, zastupajući, tobože, tezu da je čitavo stanje u. mašoj kulturi mračno i bezizlazmo!
I ko nam to zamera? Naš najčitaniji i najbopularniji list „Politika“ koja bi, s obzirom na svoj ugled, trebalo da pbredmjači u borbi za move odnose vw mašem kulturnom životu. Prepričavajući sadržinu wvodmika mašeg lista „Kidati sa starom, praksom w kulturi“, „Politikinm“ komentator uzvikuje: „Pisac uvodnika (tj. pisac uvodnika vu „Knjižeonim, novinama“, prim. red.): slobodno izmišlja i improvizuje: om
Pojedinačan, sučaj očas proglosi za pravilo, |_ bitno, sporedno mu se
mebifno preobrati* pričini kao glavno. Sve je u „stavoj praksi Wu kulturi“ bilo onako kako on misli da je bilo: suve je prođukt zloupotreba, stvar patrona, Tezultat koterijaštva.“ (M. Maksimović: „Neumesno zpomce panike“, „Politika“ od 7. avgusta). "'Karakteristino je, ali i vrlo simptomatično, da je komentator „Politike“ sve „sagledao“ i ue „video“ što u mašem stavu mije u edu,
a jedino mije „uvideo“: da se čitava maša DO- .
zicija zasniva ma odlučnom zahtevu da se i u kultuynim, institucijuma, do kraja i dosledmo, sprovede samoupravljamje! Preko tog ah teva- on je olako i komotno prešao, ali je zato, tvođem birokratskom, logikom, maliciozmo postaUio pitanje: ko je finansirao „Književne novine“ i ko je bio njihov patrom, i kojoj sw koteriji one pripadale, smatrajući, valida, za mormalno da se ljudi w mašem društvu dele ma one koji po, milosti božjoj predstavljaju društvo i na one koji su odstranjeni iz mjega: ma ome koji predstavljaju Fond za wnapređivamje KkulturTih delatnosti i koji su, prema tome, wvek u poziciji da dodeljuju društvema movčama sredtva, i ma one koji za tu pomoć treba da mole 1 da — kada im se ta pomoć dodeli — o me?ždravim, pojavama i odmosima pokomo ćute.
A sad, da podsetimo pisca „Politikinog“ komentaya ma mekoliko događaja, i to samo na ome iz nedavne prošlosti. . |. Prvo, me bismo smeli da zaboravimo da je Jedan od prvih vukovodećih ljudi koji je javNO postavio problem, momopolizma u umelmosti i kulturi u mašoj zemlji bio generalni sekreta” SKJ drug Tito. Pita se: da li je zvomce koje je 2, tada, potegao bilo zvomce poamike, i šta bi fa to rekla redakcija „Politike“?
Drugo, komunisti-pisci, članovi aktiva SKJ
Pri Udruženju Kknjiževnika Srbije, osudili su, Pre mekoliko godina, velikom, većinom, oštro, dotadašnju kulturu praksu i mesocijalističke Postupke pojedanih rukovodilaca wu kultui. Pila se: da li je čitava ta diskusija (o kojoj DOštoji popriličan broj stemografisamih, stranica) DPredstavljala običnu pamiku, i da li je do kasTijih kadrovskih promena došlo zato što je ta »banika“ bila meopravdana? | „Treće, u našoj javnosti su vođemi medavno, i još se uvek vode, dosta široki Yazgovo?Ti o iždavačkim savetima, u kojima je konstatovamo a su, oni, ovakvi kakvi su damas, sterime inSituacije i da ne obavljaju kako valja svoj pYa ti zadatak jer su memoćni. Slični razgovori i šlčne konstatacije čule su se i u skupštini o iematografiji, i to iz usta samih filmskih, Tadnika. Još teže stvari smo, ovih, dama, pročita ima stranicama „Borbe“ i o stamju ma univeYTitel i odmosima koji tamo wladaju. Pita se:
0 to „izmišlja“ i „slobodmo. asocira“: „M njižev“-
he novine“ ili „Politikin“ komentar?
„l, na kraju, jedmo itanje glavnom uredfiku „Politike“, drugu Tepavcu: Da li je korisTO i celishodno, u tremutkw, kada se razbuktaTa široka borba za dosledno sprovođenje oduka Četvrtog plenmuma SKJ, i tlo bočev od najmanjih, vadnih, kolektiva. do republike i Jeleracije, davati mesta malicioznim» napadima i Ma te odluke i ma tu borbu? I čemu, i kome toriste danas takvi manevri i takvi potezi, alto Te birokratiji koja — sama wu poamici za svoje Pozicije koje je prigrabila w ime dyuštva od M — proglašava olako i smišljeno za Daie are sbe ome koji dižu svoj glas protiv prevGšti birokratizma?! ;
republici.
ZA PREISPITIVANJE KULTURNE POLITIKE
DA SITUACIJA U NAŠEM KUL.TURNOM ŽIVOTU izgleda i gore no što je prikazana u našem uvodniku u pretprošlom broju govori i članak književnika Blaža Šćepanovića „Neophodnost preispitivanja kulturne politike“, objavljen u „Komunistu“ od 18. avgusta 1966. Posle · nekoliko ~uopštenih-- konstataci-
ja o tome da mi nemamo razrađenu”
kulturnu politiku, Šćepanović se zadržava na konkretnim primerima kojima dokumentuje svoju tezu Po Šćepanovićevom mišljenju nije rešeno pitanje učešća Kknjževnika i umetnika u društvenom samoupravljanju i sudbina kulture se rešava isključivo u izvesnim Torumima, a kulturnu politiku vodi jedan mali broj uvek stih. ljudi. Ni jugoslovenski parlamenat, ni republičke skupštine nisu-rešili nijedno važnije pitanje iz oblasti kulture. Umesto neposrednih pro-
· đusobne
izvođača u oblasti kulture, kuliurnu politiku kreiraju činovnici na činovnički i birokratski način. „Nigde nema toliko monopolističkih „grupa, klika, poltronstva, grupašenja, zavera, guranja „SsVOjih ljudi“ — koliko u kulturi, Ima i javnog kriminala i nemorala, merazmene poslova i para, vazume se. Niču krugovi, elipse, trougli, kvadrati, i šta sve još ne. ne samo na bazi idejno-estetskii
- afiniteta, već i na bazi vrlo različi-
tih pobuda, mahje prihvatlljivih i neprihvatljivih.“
Dugo vremena investirali smo u sve i svašta a samo ne i u kulturu
i zbog toga, pored zatrovane šitu+-
acije u javnom i kulturnom životu, imamo, na primer, 52 opštine u kojima nema nijedne biblioteke. Prema mišljenju Blaža Šćepanovića društvena reforma i reform: Saveza komunista zahtevaju i preispitivanje čitave naše kulturne
' politike i, na užas „Politikinog“ ko~
mentatora, kidanje sa dosadašnjom praksom u kulturi!
NAJVEĆA NAGRADA SA NAJMANJE PUBLICITETA
DONBKLB je shvatljivo što. preuve-
ličavamo priznanja koje dobija maš igrani film: na internacionalnim Hfestivalima. Jer malo nagrada i trofeja nam je poripalo, tako malo da se diplome i nagrade mogu izbrojati na prste. Ali, ovo je neshvatijivo: kada osvojimo prvu nagradu na tiako renomiranom festwalu kakav su Karlove Vari, gotovo ćutimo. Ovo nije samo lični uspeh Aleklandra Petrovića i njegovog flma „Tri“ već i cele jugoslovenske kinematografije. Za dvadeset godina
„Svog postojanja igrani film nije do-
Milo Veće i značajnije priznanje. Uz to, ova nagrada je prvi put ozbiljno skrenula pažnju svetske javnosti na izuzetne estetske vredno-
~sti naše novije prođukcije. Kao pa-
radoks zvuči činjenica da se o ovom uspehu više pisalo u inostranstvu nego u našoj zemlji. Čak su i fofografije sa. zvaničnog dodeljivanja nagrada stigle sa zakašnjenjem Mkoje sebi ne. bi dopustile ni zemije sa kraja sveta.
Kada je reč o filmu — interesi su nzim suviše razjedinjeni, tako da više ne znamo ni da se radujemo
Festival „Ohridsko leto“ već četiri godine predstavlja jednu od značajnijih kulturnih | manifestacia u našoj zemlji. Posle četiri festivalska leta javljaju se prve dileme. Šta žapravo ovaj festival treba da bude? Da se izrodi u turističku atrakciju,
sa Dubrovačkim letnjim igrama, ili da ostane jedna od značajnih kulturnih manifestacija u našoj zemlji. Sudeći po opštem raspoloženju. trebalo bi da pobedi ovo drugo gledište i njemu, svakako, treba dati punu podršku.
tuđem uspehu. Ono što je postigao Aleksandar Petrović dovoljno je značajno da bi trebalo da zaboraVimo na sebične interese i trivilajlne navike. Jer pitanje je — kad ćemo opet da dobijemo jedno ovakvo priznanje? MIHAILOVIJADA
U OVE ŽARKE LETNJE DANE Mihajlo Mihajlov je opet zabavljao inostranu i domaću publiku svojim političkim fanfaronadama, Na Vveliko udivljenje inostrane ultrakonzervativne i antikomunisfičke štam-_ pe, on je, kao prvoramrednu turističku atrakciju, sazvao u Zadru kongres „svojih“ pristalica, objavio švoj politički „program“ i agovestio pokretanje časopisa koji će se boriti za „programska načela“ čiji je on vatreni zagovornik. Pošto u svome programu javno proklamuje potrebu borbe protiv socijalizma u Jugoslaviji, Mihajlov je došao u sukob sa pozitivnim jugoslovenskim zakonima i na njega su primenjene odgovarajuće „zakonske sankcije. Kada istraga bude završena ostaje sudu da proceni koje je težine krivično delo koje je Mihajlov učinio, kao i to koliki je stepen njegove
Nastavak -DaA 2, wiramnl
· kao što se to dogodilo ~ —