Književne novine

Dragan SOM KOLUNDŽIJA

Izsveske,Poseta'

Mađovati se loš samo

Kađ grmi. Noć bolesnika na moru

S TRAŠNA JE NOC bolesnika na Ljudi leže pored PON a aJ I svaki čas dižu a hi ByOšoja Od svetla ha brođu Misle da je svetlo kude,

More razgovara sa bolesnicima

ı _ Noća im dovodi Lelije i Vere, Skloni knjigu sa stolice i stavi školjku. . Bude svetu sa morem lakše.

Na prepeličjem polju

A: PREPEŽIČJEM POLJU duša. preĐelica Naroda i ljubavna vejavica, tdi pYEĐBIČG Preko zavičaja povučena granica: Meni pripade sunce njenog lica.

Padamo oboje i pada pšenich. Vlat po vlati dojka je ptica Dodiyhem je, u rukama žeravica. Umrem li lep, lepši mi ubica.

Zdravica ljubavi ili pesma vojnika koji bi poginuo

NE SAMO za svoju ljubav, .

| Za ohe koji plove u očinsku svoju zemlju.

Za radnike koji jedu slaninu, gledajući se.

{Dajte mi samo oružje.)

Za fuke koje stavljaju nasred stola bokal

Za plavkasto preko zlatnog SAŠE ya.

Za vreme Yučka.

Za moje slaye koji se prevrću cele noći Ee" od bolova.

(Dajte mi samo cveće.)

0889 OP IGebte koji, očekujući” prijatelje,

w Od a i JM hovihe, a biće ha stolu

{Dajte mi samo cvetno vreme.)

Za ljude. kojt pođu na ljubavni sastanak.

FICIR JE BIO SEO, i spremao se da počne sa zapisivanjem. Bilo mu ie već

· neugodno u tom položaju, jer je, iako pretpostavljeni, u ovim trenucima, bio potčinjeni, Mićun mu je Maćinac, namemo koristeći ovu situaciju, stavio do znanja, da će ovaj trenutak iskoristiti, Čim je bio ušao u majorevu kancelariju, bio je shvatio, kako će 5 ponašati; to je došlo kao nešto samo od sebe. Danas, posle ručka, kada mu je major onako tiho, i snebivajući se, rekao da dođe kod njega u kancelariju, na razgovor, i da je oslobođen popodnevne nastave, bilo mu je jasno, šta će činiti. Sada je to počinjalo, i on 75 Ju da' se zabavlja, Ušao''je bio, 'i pif ı pomalo mazho. i otegnuto: zašto ste me pozvali, druže majore? Ja sam tu, dodao je.

Potrebno mi je, hitno, za sutra ujutro, da napišem referat o situaciji kod nas i u svetu, i da to predam generalu, komandantu vojne oblasti, Nas nekoliko oficira, koji. smo već poMmati po svojoj. obaveštenosti i pismenosti, imali smo čast da nas jc pre dva dana pozvao 190 general, i dao nam do znanja šta freba a učinimo. Meni je, kao jednom od najsposobDnijih, 229 u deo glavni teret, hoću da kažem, Sama it materije, srž, temelj. Naime, kretanje političke svesti, upravo stanje duha u dvu\venom previranju u nas i u svetu. u posled. njih nekoliko godina. Samo to, u nekoliko Stranica teksta. Zgusnuto, srž.

To je primamljivo, druže majorč,

Jeste, zato sam vas i pozvao.

do je lepo od vas, druže majore.

“Znate, Maćinac, pokušavao sam i sam, me ide kako bi trebalo... Vi ćete to bolje, vi ste Movihar po struci, vama je lako, |

Naravno, druže majore. ·

Pa, možemo li da počnemo? fa da, izvolite.

Mislio sam, vi!

Kako vi kažete, druže majore. ,

· Onda, je Mićun preuzeo vlast u svoje rukvč, da bi se malo igrao, Prošle nedelje, na sastan: ku komunista. u školi, major je.)e, SRO ANTE tar, bio posebno uzeo na zub, i dugo je gOVoOfib o tome, kako se i Mićun' Maćinac rđavo

aša, i daje ostalima loš primer; kako se Memarno i bez volje odnosi. prema nastavi. RO naveče, što je inače nedopustivo, ra 3, šeta po gradu i zadržava se u pozorišnon? hifeu, i nije obučen u uniformu već je u nckom tamnom civilnom odelu, i još nosi tam M naočari za sunce, a dolazi posle ponoći u škou, me baš u treznom stanju. Nije Mićun

ćinac mogao da se opravda, više se majoru Yerovalo, I bili su kaznili Maćinca, opomenom, a mu je rečeno, JES ostaloga, S BO

i novi, ili utvrđi da je POSVE » teće itahole, i biće poslat u neku običnu jedinicu, da: služi kadrovski rok kao redov. Svc

Što je već desetak meseci bio prvo u školi trervnih oficira, pa onda u ovoj višoj u No. Vom Sadu, izbrisaće mu se, i poništiti.

Molim vas, ako hoćete: olim, Može, reče on. pe li. spremni? a, jesam, a 7

jt Prmite 'hartiju, i naliy pero. Tako, rekno • šOočnite. k »Svet od juče nije kao svet od danas“, ško je to jednom rekao naš savremeni poli!šar, i rekao je sa pravom. Desilo se puno. \BA.., da, zapeta, kako, suviše brzo diktiram, &,PyiPoguće? Oprostite, druže majore. Lakše n ao mi, je. - ON Šetao se po sobi, po majorovoj kancelariji, Mićun MAA(BRe, u kola je bio već nekoliko la, na raportima, kada mu je major čitao čkcije, a on, mlađić od dvadeset i sedam go fina, plavokos, visok, smiren, i sa osmehom, "10 se nekud u uglovima usana, gubio, stajao ı! \tavu mirno, strpljivo, nimalo nagmulo wi nu "ju stramu, nežno i smernmo. Sada se ta sitUu-

KNIIŽEVNE NOVINE

u bunilu.

I usput svrate na otvayahje izložbe ljiljana. (Mrzim izložbe oružja < NEAM Sajmišta bola.)

Za Yuže ya pbakovahe

IT još pažljivije spuštene

U hlad žene obolelog vojnika.

Za svako moje zdravo veče

Provedeno s hjom.,

(Dajte mi zdravo veče,)

Za izbor lepotice pod lišćem palme. Ža četiri stotine godina

Koje ćemo provesti odvojeno

Neka samo nešto bude

Moja ženo, |

Ako mehi zaista nema pomoći

(Dajte mi metak)

Četiri strane sveta:

Biraj „najmilija.

Ni najHtanje se he dvoumim:

Za ovu mračnu provaliju

U koju ću skočiti

Ako mi bar u snu ne navratiš.

Kako divho izgledaju danas brđa , (Dajte mi krila.)

Za svetle prozore kuća.

Kako prolaze živci,

(Dajte mi komađ mora.)

Za sunce u sobi

Na trećem spratu proleća.

PORE ZIZA

Kako pada, veče. (Dajte mi onu zvezdu.) Za mir haših tela

Još jedno, još jedno Dežurstvo, ljubavi.

Ljubav

M ORU tna obalu.

Drvetu ta proleće. Slobođi na praznik. Čoveku 10. VO Govorim, govorim, govoriht: A Srce je Zemlja.

Nežnost

l SVI SU noćas lepi,

Žena sa suzom u jednom 1 ružom u drugom oku. ·

Ruža i mojt prijaželji.

Talas na vrhu planine. Šuma u ptici. Mesto i vreme u uspomehi.

Vi sa rukama u zagrljaju. Vi sa rukama na rađu. Vi samo sa rukama.

Proleće, leto i ova jeseh,

>

D RAGO mi je drvo Koje nosi plodove

Na živoj grahi ljubavt.

Drag mi je plod Koji ima usta 1 govori.

Naš st.

Drago mi Je piće ha slavi, Draga mi je vatra Koja će pomoći đa odem.

Draga mi je moja đraga Kojoj se vFaćant Umorah, kao pas.

PFRICAA 'INI.IZŽ E 7 INEHE WNIO TEN ZA“

Radoslav VOJVODIĆ

aciia izmenila, ali to su iznimnmi trenucj, u koje se ne može werovati. Mićun Maćinac šeta po tepihu, gazi ga, čisti svoje vojničke „cokule, i smejulji se, ali,.i strogo gleda u majora. Naročito Ppovisuje glas, kad treba da kaže — zapeta ili tačka, tačka i zarez, novi red. Major onda odozdo pogleda u Mićuna, uozbiljen, gotovo začuđen, ali ćuti, i nastavlja da piše. Suira uiutro on mora da preda svoj deo refcrata. Rok Je to, i to se mora znati napamet. General će u petak naveče čitati SVOJ referat, a oni bližnii oko mjiega, i pomoćnici mjegovi, čestitaće mu, kako je posebno uspelo napisao neke stvari. Možda će to biti baš te stvari, koje sada drug major, u znoju rada svoga i u Zno· juislavi svoje dužnosti i svoje vere iželje da sc istakne, zapisuje, žureći se da stigne sve Ono što tako brzo i tako nonšalantno izgovara njegov potčinjeni, koji vergla, zanoseći se, i šetajući, a majoru bi bilo ispod dostojanstva da ponovo moli — lakše, jer je to učinio nekoliko puta, a vojnik se njegov, mladi budući rezervni oficir, ponaša kao da nije čuo tu molbu, Koliko se samo ıiskvario taj svet, misli major, i tužan je mnogo zbog toga. Svoju tugu, Mori

· će, ipak, nekome da ispovedi, i to će biti njč-

gova žena, koja sluša, i koja svome izabraniku veruje. Koliko se iskvario taj svet, moj bratc, strahota jedna. Odavno nema nikakvih sveti nja, šapnuće ženi, i stariji se više nč poštuju. Baš te briga, pomilovaće ga punačka mala Že mica, Sremica, general će te pohvaliti, i ubrza: će tvoje unapređenje. Od toga se živi, zna m: jor, i u to se jedino mora verovati.

Stvaralačka se groznica druga majora, 1! besu nekom i u čudesnoj temperaturi, ipak nastavlja uspešno. Već je napisao, puno teksta, | biće to sjajno. To ga umiruje, ı On SC predao. Gleda umilno i poslušno u svoga VOJ: mika, i spreman je da ma svaki njegov mig poskoči s mesta, ako zatreba, Jer to je dužmost, a zbog nje će major učiniti sve Što se od njega traži. Ako bi ga vojnik i ošamario, tu, pde niko ne bi video, ništa zato, i to bi bilo podnošijivo, zašto bi se čovek zbog iednoga običnoga šamara prenemagao i ponašao kao životinja, pretrpeće, praviće se da to nije primetio, jer to nije dostojno da se zbog toga diže panika. Druga bi bila stvar, da neko vidi (aj šamar, e, onda, ko zna šta bi sve moglo da se desi, Onda, više major ne bi mogao da od. govara za svoje postupke, Siguurno i vojnika udesio, ili ne, bolie ie, ipak, dati ga na vOoJDn sud, a oni znaju šta treba, Major ne bi imao milosti za tako nešto.

Precrtaite sve to, brzo!

Kako, molim! ;

Tu stranu KR. sve su to gluposti,

Meni se sviđa. j

Ne valja, frazetine. Tuposti političke, “*

=

Kako vi kažete, Maćinac.

Ali molim vas, druže majore, taj red gore, gore brate, levo, šta ste se tu udrvenili, da, tu ne treba veliko slovo.

Molim vas, zbog moga dostojanstva...

Veliko slovo nema nikakve veze sa vašim dostojanstvom. Ono ima veze sa nepismenošću, koliko ja znam. Kako ste ga tu napisali?

Nisam znao.

To morate jednom naučiti!

Kako, vi sve oštrije razgovaratc sa mnom. Ja sam vas Zvao...

Idemo dalje, reče Mićun. Nastavite da pi šete, Moramo još brže.

U uslovima savremenoga Života, kada mema ni pobednika ni pobeđenih, svaki čovek traži nešto, ideju, sam, glad neku, što bi mu bilo oslonac u ovom dobu nestalnih vrednosti, i apsurda«. Ne, ne valja ni to. Precrtajte, tako. Čekaijte, počnite sada, Danas...

Klizi nečujno, i otklizao se dan u Novome Sadu, a verovatno i u drugim mestima sveta. Zakloni ga noć, i izgubi, pojede ga noć, i zO spi, sita ı mirna. Vani, u krugu škole, Mićun jc ćuo da su mu kolege već bile večerale, i da šetaju dvorištem, ili lagano, po grupicama, odlaze u grad, i u svet. I on oseti da je gladan, i zažele da pođe nckud, uz obalu Dunava, i t! onaj restoran na obali, što dalje odavde. Činilo mu se, da se neka muka u njemu, u grlu zastala, i sklupčana u klupče bola i besa i meke mahnitosti, ponovo vraća, i da, će provaliti, i poneti ga, da učini šta bilo. Sebi bi olakšao. i sve bi bilo lepo što se u tim trenucima učini. Njemu bi bilo lepo. a za ostale nije važno. U ovome Životu. to je najvažnije, kad postoji mogućnost da se učini nešto lepo za sebe, treba je do kraja iskoristiti, U tome ima toliko lepote, i prostranstava, Nikad oni drugi, i bilo

ko drugi, ne može to da ti pričini, i u tome

pomogne. Svako samo sebi, i svako samo za sebe, Nije bez draži taj opijum, i može se, to liko čisto i nežno, ali ne uvek, zaspati u tom mirisu. Onda kad to postane sećanje, čovek poveruje, da je, jednom, imao veru, i da je to bilo iskreno, i toplo.

Dosta je bilo, reče. Više nije potrebno.

Hvala vam, druže Maćinac. Zapamtiću van

ovo, što ste bili ljubazni prema meni, i tako strpljivi. hi Malim molim. Sada mi dozvolite da se udajim „Nemojte tako, tim jezikom vojne obaveze, mi smo sami. Ja bih, znate, želeo da vas pOveđem negde, u grad, na večeru. Reći ću stražaru da vas pusti, i ja bih vas sačekao, sa SVOjim kolima, ispred »Gurmana«, Mogli bismo da

se odvezemo negde, na. ribu.

Hvala vam, druže majore, ja bih hteo da se odmorim... Ne bih izlazio u grad.

U ređu, to ic vaša stvar. Može"drugi put. Slobodni ste.

Noć u kojoj ne vidi se svet

Ne izlazi iz zemlje kao radar Nođ u kojoj he vidi se svet. Noć koju govori čobahin.

Žeha je pod zemljom.

Na zemlji su još samo pliče. Ptice žaloshe tate.

Ptice što uvek dolete same I a drvo pretvore

Moje rame,

Rane ljubavi

RANE LJUBAVI u kosi.

Rane ljubavi u ustima. Rane ljubavi po celom telu Moje ljubavi.

Rane ljubavi,

4 hišta ne boli. Rane ljubavi, A opet voli. Rane ljubavi.

4 ležimo goli.

Ja joj Yante Zavijam u fuže.

Rane ljubavi Tamo gđe spustim. glavu Tešku ođ ljubavi.

Bane ljubavi Na koje sleću Muve ljubavi.

. Ciste votte.

Zdrave rane.

Ja joj rane Il mirise slaže.

Proći će ovaj dan

ROĆ] ĆE ovaj dan, ova godina. Ne pitaj šta mi donosi.

- Ne pitaj šta mi odnosi.

Ne pitaj jesam li živ i zdrav.

Jeseh je uvalila u febe sva svoja suhca. Pitaj me, čiji sat.

oru uEnuuzuiunesemuu e Eurisir uu_INA„–„J_IPA•._w•AJ„ PIO a eri e rama ur auu uuu nun une u pirea ari aaa Ca u n

S Ua

TILUSTROVAO HALIL TIKVEŠA

· Razumem, druže majore.

Zapamtite, ovo niko ne sme da zna, zašto ste bili kod mene, Jasno!

Osmeh neki, čist, koji je dolazio iz detinj-

'. stva, pokuša da obuzme Mićunmovo lice, ali se

kao posečen grčem, zaustavi, i skameni.

aa Me e derle „____IJ

i mem La "ca VU ~ 3