Književne novine

„odu ____ —"— 1W

=

VINE

LIST 7A KNJIŽEVNOST UMETNOST | DRUŠTVENA PITANJA

List izlazi svake druge subote.

Cena prinfčeku 50 para (50 dinara)

Godina XX Nova~serija Broj 330 BBOGRAD, 3. FEBRUAR 1968.

a

TEZE IZVRŠNOG KOMITETA SKH · Q KULTURI

AKTIV SKH za kulturu pri Izvršnom komitetu CK SKH objavio je teze o aktuelnim problemima politike Saveza komunista u oblasti kulture. Ob: Javljene teze su osnova za diskusiju, pa će, kako se očekuje, izazvati disku: sije ne samo među kulturnim radmnicima nego i među svima građanima u SOCIJALNUSKOJ Republici Hrvatskoj.

„U svim ovim diskusijama, koje se očekuju, teze treba, kako se objašnjava u propratnom tekstu uz njih, posmatrati kao zajedničku celinu sa »Bijelom knjigom«. Jer, u stvari, teze su ?Ydejno razmatranje onih problema kojima »Bijela' knjiga« predstavlja konkrefizaciju. U tezama se najpre razmatra i analizira celokupna dosadašnja politika Saveza komunista u oblasti kulture. Polazeći od toga da-je Savez komunista Jugoslavije prvi medu komunističkim partijama odbacio etatističko-birokratske koncepcije Kkulturme politike, i koncepciju kulture kao' mstrumenta državne politike, naglašavajući koje je'sve rezultate sa moupravljanie u kulturi dosada dalo, u tezama se zatim prelazi na konkretne probleme i zadatke Saveza ko-' munista u oblasti kulture, Stare sistemske veze, materijalno izražene budžetskim načinom finansiranja, DOstale su na sadašnjem stupnju društvenog razvitka kod nas :·prevaziđenim i mogu da predstavljaiu kočnicu, daljem razvoju. samoupravljanja. Uvo- · denjem samoupravnih odnosa u kul tume institucije, porast uloge orga” na upravljania u kulturi i novi zada» ci kulturnih instituciia, kaže se u doKkumentu, doveli su.do toga, da samoupravno društvo ne može da. prihvati daliu identifikaciju kultumopg života , i kulturnih instituciia. Dosadašnji način finansiranja kulture učinio je da su »pinoge Kulturne institucije oslabile, ili čak izgubile duboku i mepo- · srednu vezu s društvom, s publikom 1 okrenulc sc uglavnom prema forumu koji im je davao sredstva (ta sredstva ponekad dosežu i do 90 od ukupnog vrihoda ustanova) inštitucionalizaciia kulture umrtvliava njene stvaralaćke potencije, ne podnosi stvaralačke injcijaiive, niti dinamizam i promene, bez čega nema žive kulturne dielatnosti, već sve hoće sistematizirati 1 progutati u krutoi organizaciii«, Dolo se i do zablude da »naš kultumi razvoj iskliučivo ovisi o opstanku kulturnih nsfituciia.. U takvim okolnostima više se vodi briga o instituci• iama nego o stvaralaštvu, o dielatnostima koje bi one morale razviiati«.

Na kraju prvog odelika dokumenta' konstatuje se da su mnogi od ovih problema izazvali različite diskusije u kojima. je bilo dosta kritičkih rimedbi i zamerki različite vrste, Kon-

kretni predlozi su, mada ima i pozi ·

tivnih iskustava u praktičnom rešavanju problema, u osetnoj manjini ı odnosu na načelnu diskusiju. Sve. su to razlozi zbog kojih bi SKH morao da razmotri celu kulturnu problematiku i da. precizno i jasno formuliše osnovne zadatke i smerove kulturne politike danas; da se angažuje U pronalaženju takvih rešenia koja će u skladu s novim privrednim sistćmom osigurati razvitak kulture. | »Kulturmna politika i politička akciia SK i njegovih foruma — kaže sč u tezama — nije ostvarila neposredan kontakt s kulturnim radnicima, stvaraocima i institucijama, pa zbog toga nije uspiela ukliučiti šire krugove 1nteligencije i društva u borbu za ostvarenje ciljeva koje je u kulturi proklamirala. [ »Nerijetko jc idejni i politički dijalog s kulturnim radnicima, pa i s komunistima među niima, poprimao oblik nesretne distinkcije »mi« i »Vi«, što je vodilo stvaranju jaza između onoga što se Željelo ostvariti i omih društvenih i kulturnih sila kojima se to moglo ostvariti«. . · Savremene društvene poiavei krupnc promene koje se zbivaju kod nas zahtevaju da se i praktično, a'ne sa mo deklarativno, afirmišu postavke, o kulturi iz programa SKJ. Problemi kulture ne mogu se postaviti na dnevni :·red tek onda kada se izgradi materijalna baza socijalizma, nego je TeŠavanje kulturne problematike sastavni deo političke akcije Saveza komunista. Zato je potrebno pronaći načlne da: se odlučnije uvedu udruženi proizvođači i u kulturi Život. "og 1osa bi SK mogao da se založi. nreko organa samoupravljania, sindika' hh i omladimskih organizacija u radnim kolektivima, da se razmotri struktura

tondova u preduzecima da. bi oni, eventualno, predstavljali izvor sredstava kojima. bi radne organizacije obezbedile intenzivniji i bogatiji kulturni Žjvot svojih članova. Treba razmotriti i mogućnosti u kojima bi se udmruživanje sredstava finansiranja stvarmo izvodilo jer postoje, konstatuje se u dokumentu, izvesne tendemcije da sc budžetsko finansiranje kulture svede na najmanju mogućnu meru pre neso što se pronađu načini i osiguraju novi uslovi za fimansiranje kulture. 'Sadašnije stanje kulturnog života ma. laže čitav niz praktičnih akcija kojc su sastavni deo kulturnog preobražaj: društva. Masovna kultura ne može se izjednačavati! sa šarlatanstvom, neukusom i kičom, jer radni ljudi imaju pravo na najviše kulturne vredno: sti. Neprihvatljiva je deoba kulture na onu koja je »za mase« i ona koja je za. »elitu«. U ime radnih masa, za koje

· se tvrdi da hoće to i to, često se pro-

tura ı ONO Što sa kulturom nema mikakve veze, kao što postoje i tendencije da se kultura predstavi kao neka vrsta ukrasa i kao nešto što jedno

ekonomski visoko razvijeno društvo ·

može sebi da dozvoli kao luksuz. Poved tih mačelnih postavki, daiu se . konkretni predlozi. za približavanje kulture radnom čoveku. To su, u DIvom redu, proširenje i osavremenjavanje osnovne baze kulture (domova kulture, klubova, čitaonica, biblioteka), proširenje kinematografske mreže, prvenstveno radija i televizije. Za savremeno prosvećivanje, šivenje kulture i obrazovanje zahteva se tešnje

. Đovezivanje obrazovnih institucija „sa

kulturom, počev od škola pa: do ustanova za vanmškolsko obrazovanič.. »Zadatke u kulturi možemo ostva-

riti jedino ako za mjih pridobijemo' i - ·

ma njima angažiramo kulturne stvaYTaoce, jnieligenciju.. To angažiranje mora biti takvo da kulturne stvaraoce što šire | Što svestraniic ukliuči u ostvarivanie osnovne politike SK. Stoga je potrebno odlučno vrekinuti s ad·ministrativnim manipuliranjem ·kul-

turom u bilo kojem obliku i prevla- ,.

dati zatvorenost komiteta Saveza ko-

munista prema kulturnim radnicima«,,

kaže se u nastavku tcza. U tom smi-

slu potrebno ie suprotstavliati se svim ,

onim „tendencijama u našem kultu mom životu koje ma bilo koi mačih predstčvliaju ostatke "preživelih Shvatanja Čije Dbostoianje nc treba zanc'marivati, niti. niihovo štetno dejstvo"anje, 'potcenjivati. Takva, shvatania su prisuina u našem društvu i ma mijih Savez komunista, kaže se u dokumen: tu, mora da reaguie. To su malogračamština, naciomnlizan, različiti vidovi cgoizma, fetišiziranič mateviialnih dobara kao iedime svrhe sociializma atd. Dosadašnia kulturna politika bavila. se, kulturmjim institucijama ?bDrćtežno sa stanovišta društvenih odnosa u mjima i načina finansirania. sa tog: stanovišta, kulturne institucije DOsmatralo je i maše zakonodavstvo: Uvođenje principa raspodele u kultume institucije mužno zahteva revi-

ziju takvih shvatanja. Međutim, osno- i

vno pitanje kulturnih institucija, Sa

društvenog stanovišta — kaže se u zaključku ovih teza — 7jeste pitanje

„njihove kulturne, pa prema lome i društvene funkcije. „lj

STENDAL I METAMORFOZE | SLOBODE

·'NEDAVNO JE U PARIZU štampana knjiga, u stvari disertacija Anri, Fransoa Imbera pod naslovom »Metamorfoze slobode ili Stendal pred. Restauracijom i Rizordjimentom«. Ovaj aulor obrađuje u svojoj tezi onaj deo Stendalovog. života koji je bio posveden njegovom ·pasioniranom zanima“ nju za politiku i slobodu. Kako nije, kao lucidan i delikatan duh, mogao da se otvoreno bori za svoja shvatanja, on je naročito u godinama 1814. i 1830. svoja slobodoumna shvatanja transponovao u svoja literarma dela. Stanje društva toga vremena bilo ju takvo da su bonapartisti, posle pada carstva, vrlo brzo zamenili svoje .bo-

/ napartističke uniforme, da bi dobili

položaje u vladi Luja XVIII, a zatim i Šarla X. U Italiji, u kojoj je Stendal provodio prijatan Život, pobune rđavo organizovane bile su ugušene u krvi. Ni francuski ni italijanski narod nisu bili u to vreme na tom stepenu, građanskog vaspitanja „da bi ih ono ačinilo zrelim i prijemčivim za slobodu. Rođeni esejist, Stendal beleži sitne detalje iz života koji obeležavaju klimu epohe, U romanu »Crveni i Crni«, u glavnom junaku Žilijenu Sorelu, inkarnira sudbinu slobode u početsu NIX veka, kada se aristokratija dekomponuje i kada su legitimne, ambicije jednog čoveka iz naroda još u. vek osuđene na neuspeh. Doktorska

disertacija Imbera, pisana preciznim, ·

nervoznim i nijansiranim stilom, raz-

bija mit o stendalovskoj bolitičkoj in-

diferentnosti ı jasno pokazuje da, je vgotizam velikog pisca bio, u siva, izraz stidljivosti jedne velike ORO

| Vi.

· sobom.

MINA

ALIIGIĆ

/ '

)

., (Snimio. M. Krstić)

Premijera Rostanove komedije »Sirano de Heržerak«e u Narodnom pozo-

rištu u Beogradu izazvala je živo interesovanje ljubitelja, pozorišta, ne

samo zbog toga .što popularno Rostanovo delo već duže vremena nije

bilo na repertoaru nijednog beograđskog teatra, nego i zbog toga što se ! u naslovnoj ulozi pojavio popularni Mija Aleksić.

SILAZAK MARKA MARINKOVIĆA· SA SCENE ~ ~

Slučaj je valjda tako hteo: zaklopio je oči i zaćutao onog 'dana kada ıje trebalo da počnemo razgovore o uspomenama, pozomicama, likovima, Dprijateljima i godinama koje su itako brzo prošle. Svoju istinu, tugu:i onaj. selni osmejak Marko Marinković je odneo , sa sobom u'grob:kao sve ono što mu

PC NIN,

je još bilo ostalo od dugog i mapor-

nog glumačkog Života. ·

Kad god bi ga podsetio ha vrem što je odavno prošlo, Čiča Jliju, Novakovića, Zlatkovića. i ostale, velikanc naše scene, stalno se 'smeškao, i ponavljao: zar je i meni kucnuo čas? Četrdeset i. pet. godina je drugovao sa pozornicom, njenim malim junacima, živeo u senci heroja i kraljeva-iuvek" bio svežiji, autentičnjji i-iaražajniji, da bi na kraju ostao potpuno sam si A to Marinković mikad nijč voleo, niti. je mogao da. podnese, pa je zato samoća ubrzala ovaj rastanak sa čovekom koji pripada onoj velikoj plejadi izuzetno darovitih umctnika ma čijim sposobnostima je izgrađen ma” nacionalni teatarski izraz. |

Marinković je bio.rođeni. glumac, . Kako drugačije objasniti njegovu prirodnu i neiscrpnu moć preobraženja: Anta u »Pokojniku«, Janaćko u »Skakavcima«, Papa Vasko u »Dorćolskimposlima«, Kir Dima u »Kir Janji«, Provodadžija u »Ženidbi ,i udadbi«, i Ko. sve ne do Srećkovića u »Šumis čiji je lik izabrao za jednu od svojih Dposlednjih i najblistavijih pojava na

*

sceni. .»Srećkovića ni pre mi posle u,

mom srcu nije žasenjla nijedna druga uloga. On je za mene~bio moj život, putujtućeg glumca, često gladnog, prezrenog, bez. krova i stalnog doma, ali

Ok •

Ze a }) 7

sa Čudnim otrovom u krvi koji nije dozvoljavao da se takav kakav jeste

zameni s·bilo-kakvim drugim... Ipak

je bilo lepo, ipak su nas voleli«.

. „Obdaren:onim čudesnim osećanjem

za tragikomično u svakodnevnom Marinković, je uspevao da uvek bude gotovo savršen. Takav umetnik je u Svakom! 'trenutku bio savremen i impresivan, pa se može reći da je ceo život, i slobodu uvek iznova video i vajao na pozornici. Jer, uspevao je da svoje inutarnje sposobnosti pretvori u nešto realno kao što je zemlja i da uvek i nepogrešivo nađe put do samog sebe. Stvarajući druge, izgrađivao ic i sebe, živeo među aplauzima i kulis-

"ma, u nerealnom bio realan, nalazeći

svoj pravi smisao u tom neprekidnont traganju za nečim drugim. Umetnost je za, njega — beskraj u rečima i likovima, tako da, igra mije samo tre'nutak već i ceo Život. ·

”Otišao' je Marko Marinković, ali

„ostalo :je sećanje i tuga koju smo to-

očima.

liko puta susretali i u njegovim db |M TUO ia OR DVI

| SALOMA UBIJENA TRONIIOM

ANDRE BIJI, poznati hroničar fram·cuskog književnog lista »Figaro literer«, pišući povodom Knjige profesora-univerziteta Mišela Dekodena »Konm:parativne Književne studije«, Osvrćc -se_na temu Salome, koju su obrađivali, između ostalog, sledeći Tfrancusl;i pisci: Flober, Laforg, Uismans, Malarme, Žan Loren, Alber Samen, Renjijc, i drugi. Ova mnogo. korišćena. tema u francuskoj književnosti, i ne samo u „francuskoj, prema mišljenju. Bijia, danas je potpuno iscrpena. Mit je cefimitivno skinut s dnevnog reda. Kako umiru mitovi? — pita sć ovaj dmfor, i-sam, odgovara na-pitanje: uz pomoc

ironije! Međutim, nije nesreća samo u tome što je umro mit Salome, već je, prema mišljenju Bijia, još veća nesreća u tome što doživljava agoniju i mit Žene, pisane velikim ž. Tačno je, kaže on, da pesnici i danas pevaju o svojim ljubavima, . sve ređe, dodušc, ali Žena. kao takva, ne predstavlia osnovnu poetsku misao u savremenoj poeziji. Izgleda da sve veća njena ermnancipacija uništava mjenu Ženstve-

most sve više i više. Napuštanje teme

o Salomi samo je jedan vid ovog fenomena koji ljudi starijega kova mosu samo da žale. Žena je u prošlosti osvetljavala njihovu mlađost. Danas, međutim, mi doživljavamo opštu depoetizaciju života u korist brzine, komfora, i društvenog blagostanja =zaključuje Andre Biji. x

RAZGOVORI O KNJIŽEVNOSTI ZA DECU

• POLAZEĆI OD TOGA da književnost za decu predstavlja prvo štivo sa kojim se budući čitalac sreće, a da sec ma mju ne obraća dovoljno pažnje, da ona u našim razgovorima o književnosti mikada mema ono mesto koje bi po značaju trebalo da, joi pripadue, ıedakoija „zagrebačkog »Telegrama« pokrenula je anketu o dečjoj kniiževmosti. Svi učesnici ankete prišli su problemu otvoreno, trudeći se.da govore i o literarnim i.o kulturnopolitičkim asbektima problema. Učesmici su jednoglasni u tome da je književnost za decu »potrebna kao Kkruh« i da je treba što više vopularisati, šŠiriti i pronalaziti što više načina da dospe do što većepe broia dece. Ako se zanemaruje dečja književnost, zaneraaruje se, u stvari, stvaranje kulturne publike. Čuli su se predlozi da tre-. ba osnovali speoljalizovano izdavačko preduzeće. Ukazalo se na stimulativni značaj različitih nagrada Discima Zi decu, kao što su se čuli d dinekitni DOzivi piscima koji nc višu dečiu i Om-

; ladinsku. literaturu da se bovrčemeno

i niom bave. Izgleda da dečja Kwjiževnost, konačno, počinje da se tretira kao Ozbi-

_ ljan i odgovoran, posao, ravnobravaj

sa svim ostalim vidovima literavni delatnosti. Tako sarajevski »Izvaz« u svome februarskom broju donosi dva teksta · posvećema dečijoj Kkniževnosli: Nillan Pražić opširno i vrlo detalino analizira poeziju za.decu De sanke Maksimović i nastoji da iz mjcnog: pesništva posvećenog deci izvede određemu 'sliku dečjeg sveta. On hoće da toj poeziii odredi literarne vrednosti. Jednom.rečiu, tretira je na onal jeti mačim. na koji se iretiva Dočzžija koja njie nameniena deci. Tai isti od. nos prema dečjoi književnosti, kao svakom ·drugom vidu literature, Dristtan je i u Pražićevoi oceni »Dečja književnost« M. Crnkovića.

I jedan i drugi pokušaj ozbiljnog tretmana literature za decu trebalo bi da poslane meka vrsta mavike i stalnog običaja u mašoj kritici i bUublicistići. (P. Pr)

ALOJZ ŠMAUS DOBITNIK NAGRADE, PEN-KLUBA

NEDAVNO. JE Jugoslovenski PEN klub — Srpski centar dodelio nagradu od 3.000 novih dinara dr Alojzu Šmausu, poznatom nemačkom slavisti i prevodiocu naše književnosti, U odluci žirija kaže se da dr Alojz Šmaus već četiri decenije radi inftemzivno na izučavanju, prevođenju, pobpularisaniu i svestranom upoznavamiu noemačke javnosti sa našom kniiževnošću. On je autor nekoliko desetina značajnih studiia o našoj „narodnoi i umetničkoj književnosti, inicilator mekolikih doktorskih disertlacija O, na šim piscima na minhenskom linivčzitetu i prevodilac mnmogih odličnih dela naših pisaca na nemački iezik. U najznačajnije Šmausove prevode ubyajaiu se prevod Njegoševog »Gorskog vijenca« i pripovedaka Iva Andrića.

Ove godinc u žiriju PEN kluba su bili Desanka Maksimović, Vasko Popa, Jovan Hristić, Nikola Trajković i Mieksandra Tišma, Ovogodišnja nagrada dr Alojzu ŠSmausu je ireća nagrada inostranom prevodiocu koju dodc·. ljuje Srpski centar PEN kluba. Prvi put su nagradu dobili Ana Urbanova i Andrej Vrbacki (ČSSR), a prošle godine dobitnik ove nagrade bio ic · Lovet Edvards (Velika Britanija).

U pismu koje je uputio Jugoslovenskom PEN klubu — Srpski centar, dr Alojz šmaus se zahvalio na nagradi i izjavio da nagrada predstavlja podstrck i obavezu da i dalje radi na proučavanju, prevođenju i popularisanju naše literature u Nemačkoj,

e T

i Nastavak ma 2, strani