Književne novine

intervju intervju intervju intervju imtervju intervju intervju intervju intervju

IIEIIIEIHI (ILI

traživanje·

je lično is

GOSPODINE JONESKO, kako Vi, kao najistakmutiji predstavnik »avangarde« savremenog iealra, možete da objasnite stavljanie vašeg poslednjeg komađa «Glad i žeđ« na repertoar Francuske komedije, koja predstavija »svetilište!: klasike«? Znači li to kraj vašeg avangardnog« opusa, ili, pak, da je Francuska komedija postala avangardna scena? :

TO PITANJE mi se često postavlja. Smatra se, ako se moja dela izvode u Francuskoj komediji {Comedic firancaise), da nisam više avangardni pisac. Nisam baš sasvim siguran da. znam značenje reči »avangarda«. Pretpostavljam da treba da označava autora koji je slobodan da se izražava kako on hoće. Ja se izražavam kako'ja hoću, to jest, Francuska komedija je zaista eksperimentalno pozorište; pozorište, upotrebimo tu reč, »avangardno«, jer sve zavisi ne od Francuske komedije, ne od Odeona, ne od pozorišta Huchette, već od onoga šta se u njemu radi. Događalo se, ranije, da su se bulevarski komadi izvodili u pozorištu Huchette. Plašimo se institucija, a institucije treba osšvoJiti» U zemlji kao što je Francuska, te instituwije su, zaista, veoma liberalne. Dokaz za io Je da se- izvode komadi. Zviždi se u Francuskoj komediji, u Odeonu, kao i u Operi, To dokazuje da je sve u pokretu. Znači da se ne radi o ovom ili onom društvu koje nama ditiguje. Mi smo osvajači »citadela«. U Francuskoj postoji jedno jedino pozorište koje je subvencionisano, i koje nema {oliku slobodu kao Francuska komedija ili Odeon. Radi se o Nacionalnom narodnom pozorištu (Theatre National Populaire). Ljudi koji dolaze ua Nacionalno pozorište obično ne zvižde, oni pljeskaju, znaju šta će videti, i uvek su zadovolini. Nacionalno pozorište je možda pozorište koje bismo mogli nazvati opozicijom; ali to ic konformističko, naikonformističkije od svih pozorišta, to je dirigovana opozicija, to vam je u neku ruku opozicija njenom visočanstvu, kao englcska opozicija njenom veličanstvu u Donje domu britanskog parlamenta. Kada bih želeo da se bilo koji od moiih komada izvede ı me: kom državnom pozorištu u Rusiji, tada bih. i ja postao konformista ier ne bih mogao da izvedem bilo koji komad. Zaista mi je neobjašnjiv strah koji osećamo od institucija.

VAŠ SCENSKI IZRAZ uslovljava određenu tehniku koja ie iskliučivo vaša: naročit jezik, verbalna komika, dinamika u okviru teatra apsurda. Verujete li, gospodine Jonesko, đa »avangarda« danas može naci i druge izražajne mogućnosti, s obzirom da je publika umoma i sita mehanike? |

NEMAM NIKAKVU određenu tehniku, Ne poscdujem nikakav sklerotičan sistem izražavanja. U svojim prvim komadima koristio sam sec sopstvenim izražajnim sredstvima, posebnom. tehnikom, jer mi je to odgovaralo, ali nemam utisak da sam abdicirao. Možda sam se razvio, sasvim malo, pa ipak mi se čini da u mojim posledniim komadima nalazimo feme koic s se nalazile i u prvim, pa čak i određen jezik. Kakvu vrstu jezika? Naipre, pozorišni jezik nije običan verbalan iezik. To ie jezik reči, jezik pokreta, jezik slika, jezik tišine, a i jezik snova. Ako su neka od mojih dela izvođena u Francuskoj komediji ili Odeonu, razlog za io ie da mi je bilo potrebno više dekora jer ie bilo previše glumaca. Neki od mojih komada sc izvode na sceni pozorišta Huchette, međutim, njegova pozornica ie isuviše mala da bi primila istovremeno dvadeset ili dvadeset pet, glumaca. Francuska komedija nam je pozajmila svoju pozornicu, ali se s vremena na vreme vraćam pozorištu Huchette, — ,onda kada želim da imam samo dva glumca i dvadesetak gledalaca u sali. Ako ih želim u većem broju,

Razgovor sa Eženom Joneskom

koji je specijalno za „Književne novine“ vodio ilija Bojović ·

onda se obraćam Francuskoj komediji koja ima bolje uslove. Kada se moj komad »Nosovog« izvodio prvi put na sceni Odeona, tada mi je rečeno: došao je kraj, on više nije avangardan autor jer mu se komadi izvode u Odeonu. Postao je buržoaski. pisac., Od tada su i drugi buržoaski pisci ušli u Francusku komediju: Beket, Žene, Bijedu i drugi. Ne znam da li je Šagal, scenograf u Operi, buržoaski autor, ali mi se čini da nije, Čini. mi se da se ovde radi o nesporazumu., Nije u pitanju zlonamernost, već predrasude i strah koji ne razumem. Protivnici buržoaskog društva su i sami malograđani, koji to.neće da budu i koji sč plaše da to postanu. Budući da sam seljačkog porekla, tačnije proleter,.ja ne poznajem i necmam takvih predrasuda. Što se mene. lično tiče, poznavao sam samo bogatfe komuniste, između ostalih i jednog velikog pesnika, čije ime neću reći, koji ima slugu i šofera. Kako je to moguće da on ima slugu i šofera, a da mi drugi nemamo i da ih ne želimo; kada sam ga to pitao,,on'mi je odgovorio:.1o je zato Što smo mi elita i zato što su umetnici u istočnim zemljama pa i u Rusiji privilegovani, što nijc sasvim socijalistički.

VAŠE MIŠLJENJE, o. odnosu pozorišnog pisca i reditelja, u prošlosti i danas?

PRAVI POZORIŠNI KOMAD, iz pera. pravož pozorišnog čoveka, isto tako je i prava režija. Bez ikakve lažne skromnosti, mislim da sani rođeni pozorišni pisac. U svoim komadima daiem dovolino scenskih indikaciia kako bi režiser mopao da zna šta mu valia vaditi. Zi mene ije režišer neka vrsta dirisenta. To ie koicepcija kao i svaka druga. Režiser se može biti na razne načine, ali mi se čini da kada pišem pozorišni komad mislim i na režiiu. Jer, kao što sam rekao, pozorišni komad niie samo tekst, postoie pokreti, kretanie, on ie isto tako i ritam. Postoialo je doba, ne tako davno, u periodu između dva rata, kada ozorište niim zadovoliavalo režisere izvesnih komada koji su se'jzvodili na bulevarima. Nisu jednostavmo voleli tu vvstu komada i zato su se obraćali piscima kao -Žirodwn, ili Ži} Romenu i mnogim. drugim autorima. Međutim, oni su bili pisci a me DOzorišni liudi, to iest oni su bisali iedwmu polovinu komada drumu polovinu su Disali režiseri kao Žuve. Bati, Kopo itd. Pozorišni čovek — šta je to? Radi se, u stvari, o auforu koii uspeva da se daleko lakše izrazi, ili koii se lakše izražava. ontem diialoga i scenskih slika nego breko nekih drugih izražainih sredstava, Stvoreni smo, određeni smo. za DOozorišic, kao što su drugi stvoreni za muziku, ičr ima1u. sluha (Mocart ie komponovao kada mu je bilo pet gorlina) ili kao što treći imaju dara za matematiku. ŠTA MISLITE, o vangažovanome eatnu i slo“ bodi stvaralaštva?

TO JE VRLO KOMPLEKSNO PITANJE koje

! zahteva poduži odgovor. Pokušaću da kažem

nekoliko. reči, ali to neće biti sve. Ja ne volim regrutne oficire. A. danas postoje različiti reorutni oficiri. Pitali su jednog ruskog pisc9, koji piše na ruskom, francuskom i engleskom jeziku — Nabokova — ima li neku poruku da uputi svetu. Odgovorio je da niije poštar. Delim to mišljenje. Ja nisam poštar. Čovek se me an gažuje, on pristupa. Angažovani teatar ilustruje ideologiju. Znači, da. je u jednom angažovanon, komadu sve dato od samog, početka. Angažovani komad samo ponavlja ideologiju. Čemu onda služi pisanie jednog takvog komada? Da se postane učiteli, nastavnik, kao Breht, koji jednostavno želi da ilustruje već postojeću. ideologiju. Za mene je umetničko delo lično istra-

r

živanje. Pisanje za- pozorište je sistem, jeđan način istraživanja. Kada pišem · pozorišni komad pokušavam da zaboravim. sve ono što sam prethodno napisao, a počinjem iznova. Očigledmo je da zbog svog temperamenta, i budući da sam ono što jesam, uglavnom, nailazim ma iste teme. Međutim, delu treba dati izvesnu slobodu, pošto već govorimo o slobodi, treba donustiti ličnostima da rade ono što žele. Ako višemo »angažovani« pozorišni komad, postoii samo jedan iedini pravac, samo' iedna iedina, misao, i eliminišemo sve ostalo. Angažovan DOZOrišni komad ie aliieniraiući komad. U jednom pozorišnom , komadu treba, budući da Je on izraz izvesne postoieće jsfime, ukazati ma ličmosti koie imaiu nairazličitiia 'ponašania, majkontradiktorniia osećanja, kako bi se obuhvatila totalnost stvarnog. Angažovan pozorišni komad, kao što i sam. termin kaže, je: vojnički komad. Ja sam antimilitarista.

TDEJNI T.AYTMOTIV vašeg komađa «»Nosoroocc Yavliči?o ie shvaćen: kan osuda mnešrma, militarizma: mnnoi su w niemu osetili iefku sati na hiržoaski konformiyam. dok ga. neki, tomsže i kno awžbvožbu vroktiv iotnlitariznn 100 šte. Nama ie najhlže da ste u +Nesornona izravili vrhwski Jiudati wrotest nmrofiv svih vidova tiranida i omraničavanja slobode misli, stvavalašiva. Wrotiv doomatizma i uzurpaćije slobĐodarskih htenja: čoveka. |

DA, SASVIM STE U PRAVU. Reč ic o-osudi nacizma, militarizma i buwržoaskop konform:zma. To ie isto tako i osurla staliimizma i staliinmističkih klika, to ie osuda ı mmn'fikaciie. Kada se kaže da ie to antinncistički komad, tn ic ispravno. ali ne sasvim. To je osuda tofalitaizma, Hteo bih isto tako da· kažem nešto šio sam želeo đa kažem malo vre, a to ie da antor može nnći istmu u diubokoi subiektivnosti. To znači, ii neku istinu ili svoiu istinu, ali sasvim slobodno. On ima bravo da razmišiia isto onoliko i onako kao šta to čimi i neki član bilo kov politbiroa, što znači da ie stvarmn Obiekttvnost u subiektivnosti, i da je objektivnost ta koja je subjektivna.

SMATRATE, LI da su Movaciie u vašem scenskom izražpvaninu „oslobođene, čiste ad sifno-spekulativnih čestica featralne patetike?

NITE MI baš sasvim iasno to pitanie... No, Svakako da ne treba biti pafetičan, ne treba biti ni 'fteatralan. Kađa se stvara pozorišni komad, on. ne freba:đa bude 'teatralan.

SVA VAŠA DELA, van svake sumnie, itaz Su određenog stava, vorimcina. koie zastunafe. mastala su kao kritika vostošećeg društva, Nifthov smisao. ynmnčaj i mesto, predmet su mnogobroimih polemika... .

1954.' NEKI, koji su-skloni da nameću svoić mišljenje, rekli:su mi: Vaši prvi,komadi bili

su odlični, ie se radilo o kritici jezika sitne buržoazije. Vi ste razobličili jezik sitne ·buržoazije.. Bilo je to odlično. To Je bila vaša negativna kritika. Sada se malo bavite pozitivnom kritikom. Kakvom pozitivnom kritikom bi trebalo da se bavim? Ugledajte se na Brehta, gjasio je odgovor. Ja sam, sa SVOJE strance, odgovorio da je to mepotrebno, jer Breht, koji 'ie marksista, već postoji, a i marksizam takođe. Znači, nisam mogao da ponavljam. ono šta je već ponovljeno. A što se tiče negativne ili pozitivne kritike, ne znam šta je to. Ne znam šta to znači. Međutim, mislim da sam na izvestan način parodirao sitnoburžoaski teatar, sitnobunžoasko ponašanje, misli i parole, no, naravno da se nije samo radilo o engleskoj sitnoj buvžoaziji, ili O francuskoj, italijanskoj, nemačkoj, turskoj, ruskoj, Poljskoj, jugoslovenskoj, bugarskoj itd. Jer, u bilo kojoj zemlji. sveta, čim se uspostavi neki režim, a režim SČ uspostavlja nekom doktrinom, nekim dogmama, uvek postoje ljudi koji će ih smesta prihvatiti, uvek postoje ovce. Za menc sitni buržuj ima različito značenje. Za mene je sitni buržuj čovek od parole. i ·

NIJE, LI, u tom slučaju, vaša pozorišna đelatnost jedna vrsta protesta, protesta protiv. ovi ga što se dešava u današnjem društvu?

SVAKAKO. Ali ja bih proiestovao ı u buduaćnosti, u budućim društvima. Uvek ću protestovati protiv parola. Kroz pedeset ili sto godina, pa i kroz dva veka, kada bih tada živeo, uvek bih bio onaj koji protestuje. e VI STE, GOSPODINE JONESKO, pre petnaest godina, u određenom trenutku, irasirali put »avangardi« i, pored Beketa i Adamova, sa .kojima vas mnogi povezuju, jedan ste od trojice koji. je doprineo uspehu novog izraza u scenskom kazivanju. Budite ljubazni i iznesite, sažeto, ličnu koncepciju izraza. |

SASVIM SE SLAŽEM sa prvim komadima Artura Adamova, kojih se odrekao, i naravno da se slažem sa Beketom. Ono što je važno, što ine posebno interesuje kod Beketa, jeste činjenica da je on istovremeno i istoričan i superistoričan. Njegova tužbalica je ista kao:i Jovova: na ovom svetu ga čini nesrećnim-nc toliko njegov društveni položaj, koliko! njegov položaj kao čoveka. Svi ćemo sutra umreti, kao što je posle tolikih ljudi kazao i Žil Renar. Solomon je to rekao. A da li je on bio sitni buržuj? No, rekao sam da Beketova dela ispoljavaju, iskazuiu, osećanja, koja ako nisu večna, bar su stalna. To sam govorio, ali istovremeno moram reći da je moderan, a i na koji način ie moderan. On to nije zato što kaže: ova ličnost je nastojnik ili general, zove se D'ran ili Mak Mahom, rođen 1800. ili 1900, itd: To Je stara greška, stara jeres naturalističkog 'te-

. atra. Ali ne govorimo loše o Antoanu, iako ie'on

dosta toga. učinio za pozorište. Istorijska situacija, činienica da se nalazimo u ovom momentu, odlično se viđi bez ikakve potrebe da daiemo dokumenta sa ličnim podacima osoba. U) čemu se to ogleda? U jeziku. Istorija pozorišta, kao i istoriia svih umetnosti, u stvari je istoriia izraza. Ni Beket, ni Adamov, ni ia sam, ne pišemo više kao što se pisalo u XVIT veku. Rasin ie verovao da imifira Eurjnida. Rasin je postavliao svoje ličnosti u MKlasično, 'dntičko doba, ali ie u stvarnosti reč o XVII vcku. Niic imao nikakve botrebe da kaže da ie Bvitanikus princ od Mormoransiia, Kondeic itd.. itđ., ler se vrlo dobro znalo da su ite ličnosti bilc istovremeno ljudi tosa doba ı nešto driipo. ier ako ie jedno delo okruženo samo, svoim isioOriciteftom (historicit6), onda je ono samo reviia dopađaia. I, ako razamemo Šeksvira, Buripida i Sofokla, i to treba konstatovati, to ie zato što postoje problemi koji su univerzalni i stalni, Inače, šta bi s njima, bili bi nerazumljivi. ZNAČI Li TO da vaše stvaralaštvo. kontinuitano, evoluira u nastoianiu da se odgoneitnu Večiti problemi ljudskog postojania?

DA, BAŠ TO. Drugim rečima, postoji kontinu3tet, ali postoie i stalne promene, postole i Dperiodi krize. Mi stalno živimo u krizi. Živeti, i to je kriza. Čovek ie bolesna životinia! Zar ne? Ali. u izvesnim momentima, kriza ic više na slašena, i tada nalazimo sušfinske probleme. Međutim, Breht, koii ie mislio da se bavi .politikom i samo politikom i koji je mislio da nam u »Maici hrabrost« priča o nedelima rata, u stvari je kroz rat govorio o nečem daleko važnijem, o smrti, o napuštaniu, o činjenici da smo izgublieni u ovom svetu i da me znamo kako da se snađemo. Niiedna revoluciia mije uspela do sada da pronađe leka tom staniu. Postoji hiliade načina umirania. Rat ie iedan među tolikim drugim. Ali kroz iedan određeni način umiranja, postoji problem smrti i DOIOžaja ćoveka u svetu.

stvo za kul

Nastavak sa 2, straneč

sle više od pet meseci provedenih u zatvoru, · optužen zbog zavere DrotiV režima.

Grčki ministar za štampu Sideratoš izjavio je da je četrdđesetdvogodišnji kompozitor obećao da se neće meša u politiku, nego da će svć svoje vremc posvetiti muzici i porodici. Teodorakis je, međutim, rekao da nije napravio nikakav kompromis sa vladom ı da nije potpisao nikakvu obavezu D ne uplitanju u politiku. Ipak će se, bar za izvesno vreme, posvetiti isključivo muzici.

Teodorakisova · muzika je, nakon · državnog udara, u Grčkoj bila zabranjena. Sada je ta zabrana skinuta, ali ne u potpunosti. Pesme povezane sa političkim problemima i u budućnosti će biti — zabranjene.

| KON.

PREZIME MARKA MILJANOVA

NEDAVNO SU IZAŠLA iz Štampe S5abrana djela ćrnogorskog vojvode ı književnika Marka Miljanova Popovi-

vođa u Titograđu. Neki listovi šu počeli donositi recenzije tog izdanja Što

je i razumljivo, jer se sada' prvi put

izdaje sve što je Marko Miljanov napisao, odnosno što je pronađeno štampano: ili u. rukopisu od njega. Međutirn, neki prikazivači togizdanja ne znaju kako je glasilo prezime vojvode Marka, pa mjesto prezimena pišu Miljanov (»U slučaju Miljanova ·imamo nevjerovatan, „nesvakidašnji' | podatak...«) i,taj-prisvojni pridjev mijenjaju bo pađežima kao .da je imenica (prezime), Miljanov je oznaka da. je

Marko bio sin Miljana Popovića-Dre-

kalovića, a nije Markovo pre zime. On je imao dvostruko prezime: Popović-Drekalović, kojem je Dponekad dodavao i plemensku oznaku: Kućč. U Crnoj Gori je nekad bilo dovoljno reći: Vojvođa Marko ili Marko

ća-Drekalovića. u izdanju"Grafičkog-za- · Miljanov,.da“bi se znalo o kome je Ti

ieč, ali u nauci i u književno: Sti to nije mi dovoljno hi ravilno.' Kad bi sam vojvoda

larko htio zamijeniti. svoje prezime on bi to nesumnjivo učinio sa Milianović prozvavši se tako po ocu, ali on to nikad nije ni želio ni čnio, jer jč bio preveć' ponosan svojim pravim, naslijedenim prezimenom. Stoga ne bi trebalo mi prikazivači njegovih djela da mu mijenjaju prezime, koje je on imao i kojim. se služio. Pi ei Lj. K.

·DVA POTOMKA ·

»LITERARNIH NOVINA«

»KNJIŽEVNE NOVINE« su u jednom od. svojih ranijih brojeva pisale o slučaju praških »Literarnih novina« koje

su bile oduzete od Saveza. čehoslovač-

kih pisaca i poverene Ministarstvu kulture. Ovih dana slučaj »Literarnih novina«. ušao je u, novu fazu. Ministar-

kulturu zadržalo je svoj list, ali je Savez književnika dobio, ponovo, svoj. To istina nisu više stace »Li terarmnme novine« koje su prestale da izlaze i koje su, kako se to u Pragu govori, dobile dva naslednika. Pisci »Literarni lista, a »činovnici«, kako su u Pragu zvali poslednju redakciju »Literarnih novina«, »Kulturne novine. Jedan je, po rečima Riste Bajalskog u »Borbi« od 28. januara, nasledio os starih novina ime, a drugi prezime. »Kulturne novine«, iako list Ministarstva za kulturu, neće navodno biti list svoga izdavača. »Nismo i nećemo biti uporište zaostalih konzervativnih ·snaga, ali nećemo ferati vodu na njihov mlin time što bismo zauzimali eks tremne pozicije« — kaže se u Opror štajnom uvodniku starog lista za pro gram novog. i"

Posle četiri meseca slučaj »Litera nih novina« skinut je s dnevnog roda. Dogodilo se onako kako je to nalagala logika razvoja čehoslovačkogz društva. |

Glavni i odgovorni urednik Tanasije Mlađenović. Sekretar redakcije Bogdan A Popović. Tehničko- umetnička oprema: Dragomir Dimitrijević. Redakcioni odbor: Božidar Božović, Dragoljub S. Ignja

tović, Momo Kapor, Dragan Kolundžija, Mirko List izlazi svake druge subote. Poiedini primera pa ) struko. List izdaje Novinsko-izdavačko preduzeće »Književne mnovine«.

Kovač, Đorđe Lebović, Borislav Pekić, Predrag k 50 para (50 dinara), Godišnia pretpla Beograd, Francus

ETO, oi

< -.'

Protić, Dušan Puvačić, Dobroslav Smilianić, Radomir Smilianić, Branimir Šćepanović i Petar Volk. ta 10 novih dinara.(1000 starih dinara), polugodišnia 5 novih dinara (500 starih dinara inos O ka 7. Telefoni 627.2% (redakcija) i 626020 (komercijalno del bi NOTA NIZA inostranstva. oX

RP RO DOK jenje i administracija). R. isi rraćaju. Tekući račun broj 608-1-208-1. Štampa »Glas«, Beograd Vlajkovićeva 8. 08); Rukopisi S6 nei VTBČE| ;