Književne novine

bb. WT „JUL A ILA p | 5503

| RAD e \, Bualovar

LIST. ZA-KNJIŽEVNOST,. UMETNOST

1U DANA r ~

SMRT BRANKA LAZAREVIĆA --

U HERCEGNOVOM je 6. oktobra o.g. u osamdeset petoj godini života umro najstariji srpski kmjiževni kritičar i esejist Branko Lazarević. Skerlićev đak, Lazarević se u srpskoj književnosti poiavio u decemiji pred prvi svetski rat i ostao stvaralački aktivan, sa manjim ili većim prekidima, sve do svoje smrti; u oktobarskom broju »Savrememika« Lazarević je objavio svoj eseji o Jovanu Skerliću. Svoju književnu karijeru Lazarević je počeo kao pozorišni kritičar. Paralelno s pozorištem pratio je i savrememu literaturu. Svoje sabrane pozorišne kritike Lazarević je objavio u kmjizi »Pozorišni živo“. asnije, Lazarević se sve više okretao teoretskim problemima opšte estetike i njegova kmjiga »Prolegomena za jednu teoriju estetike« (1925) predstavlja pokušaj stvaramja jednog: celovitijeg estetičkog sistema. Baveći se teorijom i filozofijom Kritike, Lazarević je u nizu studija, eseja i članaka dao dragocenu građu za komstituisanje jedne estetike. Lazarević predstavlia jednog od retkih stvaralaca u našoj sredini! koji je ostao stvaralački aktivan do kraja života i koji je zašavši duboko u devetu deceniju ostao duhovno svež i dosledan svojim umetničkim shvatanjima i svome poimanju književnosti.

Branko Lazarević je bio najdarovifiji predstavnik impresiomističke Kritike u srpskoj književnosti. Pod impresionističkom kritikom on je podrazumevao svaku stvaralačku kritičku aktivnost, ne samo onu koja polazi od prvih prolaznih utisaka. Pišući o mno gim našim i stranim piscima, Lazarević je primenio originalni metod. ispilivanja i ocenjivanja: dočaravao je atmosferu dela, davao mjegovu ocenu analizirao ga u vezi sa ostalim delima slične inspiracije. Već je Jovan Skelić, niegov učiteli, iednom za svagda utvrdio da se o književnim ftvorevinama.mora i književno pisati. Lazarević jie prihvatio poruku učiteljevu: njepovi ogledi iz prvog, mladalačkog perioda, o Borisavu Stankoviću, i Ivu Ćibpiku i drugim, kao i oni objavljeni poslednjiih godina, o Bopgdanu Popoviću, Skerliću, Niegošu, prožeti su umetničkom, stvaralačkom iemveraturom!. Kri fičar ie, po shvatanju Branka Lazarevića, široko obrazovan čitalac koji neposrednim razumcvanjem, ljubavlju i pronicljivošću prodire u složemi svet dela poistovećuiući se s njegovim tvorcem. Ova težuja ka polstovoeciVanju, a ne ka suđeniu o vrednostima sa velike razdaljine, karakteristično Ic „obeležje moderne kritike nopšte. Branko Lazarević je u teoriiskim esejima naslulio ovu težniu, mada ic u svakodnevnoi kritičarskoi praksi nije uvek sprovodio. . 1

Znao ic i da napadnc, i, to TC Sdmo žestoko nego i nepravedno. U slo-

Nastavak na 2. strani

BLBL,10 18

NE NOVINE

| DRUŠTVENA PITANJA

· avetosar Mopković"

Revolucije |

DUSAN MATIĆ

(SNIMAK 1Z 1927)

Dušan MATIĆ

i} | X KAD GOVORIM o stvarnosti, mislim na ukus maline, na ukus limuna, na ukus dlana, na Ycski, hladni ukus čelika.

~

NE. VOLIM onaj u poslednje vreme često DOnavljani argument o moći ljudskog „duha: 1 uka će stvoriti i život u epruveti. I čoveka. ii va možda već i stvara. Svejedno. Ne volim ga iz prostog „razloga, užasava me pomisao na sve to; užasava me odgovornost stvaram|a HO vih ljudskih života, na taj isuviše svestan, ra cionalan, proizvolian način. . Dovoljno je već odgovornosti ležalo na O veku, bar polovićne odgovornosti, dok je na stajanje novih ljudskih života ipak zavisilo. u krajnjoj liniji, od libida, kako je goOvOri) Frojd, od seksa, od tog stranca, tOB tamnoj gosta u nama, tog nekog drugog, kako ic |O Ieonardo tvrdio, te neke silne, nama tuđc, ipak neizkorenjivo naše energije, s kojom se valja nagoditi ili će nas njena bujica odncii vragu, Užasava me, jer kakva bi tek teška odgo vornost ležala na našim plećima kada bi, stva ranje života bilo isključivo delo našep mozi! i naših ruku, i n ših instrumenata, tih masta vaka naših ruku, .. ne bi bilo bar nekog korektiva· samog života toj oholoj, smešnoj, ironič noj, našoj ucenoj svesti. | A, zatim, taj »Ž'vot iz cpruvcieć« niie dokač, kao tv bi njesovi maistori io hteli, ni da ic tajna žiyota nianizad otkrivena. To samo poka

zuje da je tajna života još tajanstvcnija nego

što je to bilo u uslovima žena-čovek, mužjak-ženka. Ili partenogenezom ili cepanjem. Je: bi tek onda bila još tajanstvenija · činjenica, ostala bi zagonetka, kako je nastajao život, kad ni čoveka, ni naučnika, ni epruvele nije bilo. Kakav je to onda morao biti genijalan pnaučnik«, kakva »grupa genijalnih naučnika«, koja je stvarala život, bez čoveka, bez nauke i bez laboratorija?

34

SVET NIJE. gradila neka božja nepristrasna pravda, neka ravnodušna istina? Naprotiv, čini mi se, gradila ga je neka strast, neko ludilo, ili čak neka ljupkost (što da ne?). Morali su oni, strast, ludilo, ljupkost, jednog trenutka, iznenadno;-iznebuha, da ščepaju za ruku tog mir. nog, spokojnog i apatičnog: kombinatora mopućnosti, onog šahistu mogućnosti, da ga trgnu iz začaranogp sna, ne bi li prekinuo svoju beskrajnu partiju. I zato je sve postojeće istiiski. (konačno), započeto, ali sve ipak nekako iskosa, nekako nedovršeno...

4.

JEDINO JE JOŠš LJUBAV, i kad je ne bi bilb, stvar koju treba izmisliti. Ostalo je već svc otišlo na rasprodaju, po znatno sniženim ce nama. .

= NASTAVLJAM.

Nastavljam. Mogućnost da »nauka stvori život u oepruvctii« ne dokazuje ništa, čini mi se, da je time otkrivena duboka priroda vitalnog fenomena. Pokazuje, iecdnostavno, samo to da je takozvano »prirodno stvaranje Života« tek jedno mogućno rešenje među tolikim dru-

(AD GOVORIM O STVARNOSTI

gim mogućnostima; i, zatim, pokazuje da odnos. ženka-mužjak, „čovek-žena, nije »uzrok« života, već jedino »prilika« da se velika tajna, velika čarolija i mistcrija života obavi. Oni su, čovek i žena, samo dva elementa, dva momenta među ostalima jednog velikog tajanstvenog opita.

Međutim, ta naučna igračka koja se ZOVC »život iz epruvete« stavlja nas pred jednu grandioznu i užasavajuću dilemu da li je rađanje nastavak nečkog iskonskog života, neka vrsta samo izmene njegovog, lika, ili je rađanje, novostvaranje, novo stvaranje života bez koreni, života nekog apsolutnog. početka?

Kakvo pitanje pred nama, kakva odgovormost! ž i -

Vraćam se na tu odgovornost da bih joj sagledao lice. Izgleda mi, to zahteva od nas silan, natčovečanski, gotovo zastrašujući mapor, veći od napora koje nauka i tehnika i društveni život zajedno traže od čoveka, jer odvovornost o kojoj je reč prelazi granice društvene, moralne i naučne odgovornosti, ako ih uopšte ima, reč je o nekoj, rekao bih kosmičkoj odgovornosti: zar čovek ne preuzima na sebe time posao svemira? To je napor da izmcnimo sliku, doživliaj sveta, da izmenimo sliku naše spiritualnosti; napor da obesvetimo mnope stvari i da posvetimo nove; da oslobodimo duh od svih dogmi i svih, dogmatizama, , od svih predrasuda; da najzad otkrijemo dožiyljaj sveta i duha u kome nema više ni spokoia mi mira, ni oslonca izvan tog 5sOpstvenob napora, pošto jc naša svest najzad, po„to OM.)

Nastavak. na 8. strani

Godina XX Nova serija Broj 338 BEOGRAD, 12. OKTOBAR 1968.

List izlazi svake druge subote

Cena primerku 50 para (50 dinara)

Predrag PALAVESTRA

USLOVNOSI I IGRA:

DUŠAN MATI(

JEDNOM DAVNO, skoro će tome i dvadeset godina, u često pominjanom i navođenom esc]jtL »Dogma i stvaralaštvo«, Dušan Matić je uzgredno, reklo bi se čak olako, i neobavezno, kako on to katkad ume, i rado čini, pustio u svet jednu ideju koja i danas podstiče na razmišljanje, Govoreći o pragmatizmu i utilitarnom merilu dogmatske kritike, s kojom se tada obračunavao na njemu svojstven, kozerski, mada otrovan, način, Matić je rekao da bi se složio s filosofom Kurnoom, koji je tvrdio da »lepota ostaje lepota, čak i onda kad ie izgubljena u pustinji, kad je niko nc vidi«. »Ako ga dobro razumem, kaže Matić, u tom tekstu radi se o estetskim realnostima, a ne o estetskomni idealu, o estetskoj normi. Nisu samo naše freske vekovima bile zatrpane u pustinji vremena i robovanja; isto je to bilo i sa drugim ogromnim područjima umetnosti.« Ostavljajući, sada, na stranu koliko je ta subjektivno-idealistička teza o lepoti, koja to jeste čak i ako nema estetičkog dejstva, mogla da izazove nesporazume i neslaganja, i koliko ic uopšte prihvatljiva, ili ne, karakterističan je oblik u kome ju ie Matić saopštio. On Kurnoovu misao navodi i koristi se njome, ali kao da je ne usvaja u potpunosti. Niegova rečenica je uslovna: on bi se složio, ali ne kaže ni da se slaže, niti da misao prihvata.

Ceo Matić je tu, kao pod povećalom. Taj kondicional, taj uslovni, sve-mogućni stav pesnikov, koji ne obavezuje ni njega ni njegovopP čitaoca, karakterističan je primer Matićevog literarnog: postupka i opredeljenja. Prirodno obdaren nedogmatskim pogledom na svet i Umetnost, on se otvara prema svemu, ali da nigde nije kod kuće i na svojoi baštimi. On, ni kao pesnik ni kao mislilac, nije toliko liberalan koliko je uslovan: kod njega ništa nije nemoguće, ništa mu nije strano. Pesme mu. često izgledaju kao istrgnuje stranicc iz dnevnika, koje su, po pravilu, ili skice za esčje ili fragmenti nenapisanih romana i proza; onč su, opet, uvek slobodna i šumna asocijativna razmišljanja. Eseji su mu penušavi i čipkasti kao nocna. ćaskanja, a prozni tekstovi lucidni

'i askričavi kao inteligentni i pronicljivi vatro-

meti duha, u kojima se poetsko i imaginativno meša s realnim. Sve što |ce pisao, i Što piše, kod Mafića je uslovno i hibridno, i otima se standardnim klasifikacijama. Iznad svega lebdi pustolovna draž igre. Sve je mogućno i ništa nije obavezno; sve može, ništa ne mora. Ni sama igra ne obavezuje: ona jc najuslovnija. Matićeva izuzetnost u novijoj srpskoj kniiževnosti počiva, dobrim delom, upravo na toj uslovnosti. Mada je počeo s nadrealistima, i to kao jedan od naiduhovitijih eksperimentatora ı najinteligentnijih teoretičara među beogradskim nadrealistima, on ie naimanje bio, i ostao, falangista. Prihvatajući nadrealizam, on ie prihvatao njegovu slobodu duha i izraza, Učestvujući, živo, u stvaranju i konstituisanju nadrealističke poetike, bio |e više zanet mogućnostima nmadrealističke avanture kao slobodne igre duha. nodsvesti i imaginacije, nego razradom taktičkih poteza nove literarne sekte. U tome, Matić ie naibliži Moniju de Buiiju, bez sumnje našem najautentičnijem nadrealističkom pesniku, koji ie, upravo zbog svog neanpažovanja u nadrealističkoj falangi, sve do nedavno bio sasvim zanemoren i istisnut iz subjektivnih istoriia i tumačenja nadrealističkog pokreta, koje i danas pišu pristrasni DrVOsveštenici, baveći se veličanjem i sanktifikacijom literarnih i književno-političkih zasluga nadrealista. Matićevo učešće u nadrealističkom pokretu nile bilo toliko buntovno i prevratničko, koliko stvaralačko i pesničko: u tomc prostoru. čije su se pranice Šširile, mogućnosti za igru bile su neizmerne. U predratnim »Svedočanstvima«, u brolu koji je nosio naslov »Zapisi iz pomračenog doma“, i u celosti bio posvećen stvaraniu umobolnika, Matić je bio tumač ideje da se novi pesnički oblici i fantazmagorične vizije pomerenih svetova sna i jave notraže tamo ede ih stara eštetika nikada ne bi ni tražila ni priznala. On je naslutio bogatstvo neiscrpnog nadrealističkog impulsa bezumnika i čistotu njihovog spontanop psihičkog sutomatizma. Pre nego što je ušla u propram nndrealisfa, i nostala iedno od niihovih osnovnih načela, neobavezna stvaralačka igra nerazumnih, dece i ludaka, koja sa dna podsvesti kupi natrule nnmnose snohvatica krhotine re alnosti i iskrivliene odraze jave u·nedozreloi ili posuvraćenoi sferi s one strane uma, za Matića ie bila put ka oslobađanju čistih stvarPalačkih snaga, uf ka apsolutnoi poziciji pesme: »daleko iznad bolesti i zdravlia, moralnosti i amoralnosti, dobra i zla, mi smo uvek tražili, i našli, samo čoveka sa njegovom somstvenom dramome“«. Prodori nadrealista u tc oblasti prihvaćeni su, docnije, kao tekovine moderne stvaralačke i nesničke imaginacije.

Bez sektaških opferećenja i aropgantne mWetrpeliivosti zakletoe vernika, Matić ic iz nacdrealizma ponco, i do naših dana zadržao, ona svoisiva nadrealističkoe noslupka koia su, za kniiževnost, iedinn relevantna. U niegovim rečima, nadrealističko iskustvo nije iskustvo mržnjz, već poleta, nes'alnosti, kretanja i ma-

Nastavak na 6. strani