Narodna milicija

ona gube svoj značaj, dok najzad ne bude zabranjena i zaboravljena. Kod Rimljana, vladajuća klasa, želeći da čini komcesije hrišćanstvu, jer i sama prelazi u hrišćanstvvu u namen! da ga iskoristi za klasne interese, vrši po-

kušaj da se krvavi prizori gladijatorsikih borbi zamene.

elementima atletike prema grčkom olimpiskom илоти. Taj pokušaj ne uspeva jer nije odgovarao ukusu rimske publike. Srednji vek dočekuje fiskultura u „57000 таmrlosti. Najezdom Germana ii propašću rimske imperije, novo društveno uređenje. fiskulturmog srednjeg veka menja i fizičko vaspitanje. U srednjem veku ratnici su bili opremljeni na konjima, te se prirodmi oblici kretanja

kao kod Grka i Rimljana ne upražnjiamvaju. Riteri se vež- .

baju samo u rukovanju oružjem i jahamju. U fizičkom vaspitanju toga doba potpuno su zanemarena i sa verske strane zabnamjena sva takmičenja, a vitezovi su odlazili u pohode isključivo ma konjima, zato je sve do našeg veka ostalo kao pravilo da plemići! služe u konjičkim jedinicama. Hrišćanska crkva koja je tada imalia najviše uticaja na duševni život, smatrala: je kao greh negovanje i usavršavanje tela. Pakav stav hrišćanske crkve prema fizičkom vaspitanju kočio je napredak fiskulture, a crkva i hrišćanstvo su se uključile u interese vladajuće klase.

Jedino javna takmičenja srednjeg veka. bili su viteŠški Turniri koji su dovoljno poznati iz literature u radova likovne umetnosti srednjeg veka. Na ovim turnirima su

učestvovali samo riteri, a takmičilo se u rukovanju oruž-

jem. Narod koji nije imao udela u vojničkom životu upražnjavao je hrviamje, bacanje kamena i trčanja, no samo u manjim vidovima.

Početak savremene fiskulture dolazi kao rezultat

stvaranja kapital:stičkog društva. Potresi i preokret koji je tada nastao u društvenom uređenju i gledanje na svet, u znatnoj meri je poljuljao i ugled hrišćanske crkve čiji je autoritet počeo opadati. Kao rezultat dolazi do oslobođenja ljudske mase, razvitka prirodmih nauka, novih filozofskih gledanja ma fizičke i psihičke osobine čovečije ličnosti.

Zahvaljujući proučavanju anatomije i fiziologije, dolazi ponovo do saznanja o potrebi i korisnosti fizičkih vežbamija. Krajem XVIII veka pojavljuju se i prvi tvorci naučnog. fizičkog vežbanja kao Luter, Džon Lok, Bazadov i dr. Proučavanje kulture starog veka mnogo je pomoglo novim naučnicima da obnove fizičko vežbamije, all su cilj

vaspitanja i gradivo za vežbanje, bili po formi i sadr-

žini različiti, i više su odgoviarali duhu ovog vremena. Posle dugih vekova srednjeg veka čovek ponovo počinje da obraća pažnju svome telu, jer mu pod uslovima gradskog života i kapitalističkog mapretka civilizacije preti zakržljavanje. U XVIII veku izlaze i prve literature o fizičkom vežbanju. U Nemačkoj, Švedskoj, i drugim zemljama Zapadne Evrope stvaraju se škole i sistemi Нzičkih vežbanja. Pod uslovima nacionalnog ugnjetavanja kod Čeha se naglo stvara i širi sokolski pokret koga je osnovao Miroslav 'Tirš.

U novom kapitalističkom sistemu društvenog uređe-·

nja u Engleskoj, a kasnije i u Americi год а зе поуа [огnia. fizičke kulture, a to je sport. Kad se u novom veku naglo umnožava gradsko stanovništvo i povisuje životni

30

standard širih narodnih slojeva, sport uzima sve širi zamah. Populamaost sportova nije ostala nezapažena od strane vladajućih režima koji su počeli da koriste sportove za skretanje pažnje nanodnih masa.od gorućih socijalnih i ekonomskih pitanja, kao što je to bio slučaj sa igrama u Rimu. Kao rezultat dolazi do proturanja teza o nepolitičnosti sporta, ali ga iskorišćuju za ostvarenje svojih ekonomsko=političkih i porobljivačkih сета.

Promena u formi i sadržaju koje fiskultura preživljava u socijalističkom poretku, misu slučajne, one su

rezultat promena društvenih odnosa i života uopšte. Za

razliku od ciljeva kojima fiskultura služi u kapitalistič-

kim zemljama, u socijalističkim ista "ma tri osnovna ci-. lja, a to su: da se stara o pravilnom uzgoju ljudi, da ih priprema i ospoSobi za izgradnju socijalizma i treće da ih osposobi za odbranu socijalističke otadžbine.

Prilikom prijema članova futbalskog tima splitskog »Hajduka« drug Tito je rekao između ostalog sledeće:

»Kad se radi o fiskulturi i sportu uopšte u jedmoj socijalističkoj zemlji, omda težnja svakog društva, težnja svih naših sporilsta u svim disciplinama. treba da, bude, prije svega, u tome da se što bolje savlada vještina sporta koji se upražnjava i da зе, postupno, sve šire mase naših ljudi zainteresiraju za sport. Drugi momenat, koji je isto tako važan, jeste u tome da se kroz visoko razvijen sport popularizira i naša, socijalistička zemlja u inostranstvu, da se u inozemstvu vidi i piše ikako je baš u socijalističkoj zemlji moguć najmiuovniji, najpuniji i najbolji razvoj sporta«. I dalje: » ... na razvoj (sporta — pr. uredništva) treba gledati tako da svi mladi ljudi treba da se bave mjime, da fizički jačaju da čitava naša omladina fizički što više ojača. Takmičenje u sportu treba da bude stimul za ome koji se ne bave sportom. da se zainteresiгаји za bilo koju njegovu gramu.

Sport je, dakle, opšta potreba za fizicko овровођ| аvanje ljudi, za stvaranije otpornih, zdravih ljudi koji mogu izdržafi i najveće napore. Mi hoćemo da razvijemo naš sport do najvišeg stepena, da on bude što je moguće masovniji, a onda neka se u masovnosti izdvajaju kvaliteti koji će našu socijalističku zemlju i njenu stvarnost dostojnoa reprezentovati pred ostalim svijetom«,

Sadržinu naše fizičke kulture dala je naša Narodnooslobodilačka ·borba i socijalistička revolucija. Ono što je sadržina čitavog stvaralačkog života danas kod nas, ne može a da ne bude istovremeno i sadržina našeg fiskulturnog pokreta a to je: stvoriti ljude sposobne ummo i fizički kako bi što više pomogli i što brže izgradil' socijalizam. Zbog ovih postavki nača je fiskultura marodma a kao takva i demokratska, te ne može biti drukč:ja nego borbena i ofanzivna i u pogledu pripremanja naših падnih ljudi za odbmnanu tekovina naše Narodne revolucije. Zbog ovoga i postoji jedinstvo između opšteg zamaha fiskulture u širokim. radnih masamial naše zemlje s jedne strane i razumevanja maše narodne vlasti i rukovodstva s druge strane, što je i podiglo kvalitet nekih naših sportista na visinu svetske klase. Do rafa! nezapaženi, danas naši fiskulturnici i sportisti beru uspehe po čitavom svetu dokazujući šta mogu postići i mali narodi kada žive slobodno i u socijalizmu. |

| zastavnik Žika Stojić