Narodno blagostanje — dodatak

458

·štvo nije stiglo da odstrani stare izvozničke kuće, njih je odstranila kohjunktura, kao što fo pakazuje sudbina jedne od najvećih od njih, koja je učinila neocenjivih usluga našoi zemlji, firma Štraser i Kenig, koja je postala insolventna. Može se reći đa je od 1930. godine međunarodna trgovina pšenicom postala polje na kome nema više mesfa za privatnu inici{ativu.

| Privilecovano izvozno društvo je postalo na osnovu za-

ključaka raznih konferencija jugo-istočnih evropskih država.

" Pre još godinu dana ekonomska birokratija gornjih država no-

sila se idejom da će za primenu preferencijala biti potrebno da

se stvori naročiti „organizmi”. Kao što znamo od svega toga

' nije ništa bilo. „Narodno Blagostanje” je za sve vreme dok se

konferisalo i raspravljalo o preferencijalu, tvrdilo da je on ap-

surdan i da se on u željenom obliku neće moći nikad primeniti.

A kad je Francuska u Ženevi predložila preferencijal, onda smo

kazali, da je mogućno da dođe do preferencijala, ali ni u kom

slučaju do zajedničkog, kako su fo {iražile jugo-istočne države

Evrope, već do pojedinačnog. Kao što znamo tako je i bilo.

Došlo je do nekoliko preferencijalnih ugovora, ali su se jugo

istočne evropske države, koje su trebale da stupe u sporazum,

potpuno razišle. Solidarnost je potpuno razbijena, nastalo je spasavanje kako ko zna.

Privilegovano izvozno društvo nije imalo sreću da u prvoj godini svoga života privodi u delo preferencijal zbog čega je osnovano. I nije velika šteta! Prilike su se tako razvijale da ni od najboljeg preferencijala nebi bilo velike pomoći. Ali se može reći, da je bivši direktor Izvoznog društva bio dugo vremena ekspert za irgovinsko-političke pregovore u smislu preferencijala. On je prilično vremena izgubio oko tog posla, od čega ništa nije bilo.

Ali baš ta okolnost da je jedno privatno društvo bilo postalo agentom države u pogledu trgovinske · politike i u isto vreme tehnički savetnik u pogledu izvoza, jedan je razlog više da društvo dođe u pod pun uticaj države. Država snosi odgovofnost za ekonomsku politiku u pogledu obezbeđenja izvoza, ona je dala finansiska sretstva, pa je sasvim pojamno da ne mogu treća lica, iz patriotizma ili iz kakvih drugih razloga, voditi taj posao za račun države. Drugo je pitanje, dali će država taj posao dobro voditi ili ne, samo ni u kom slučaju nije ga smela poveriti privatnim licima osim ako. bi to bilo na način koji je predložio g. Milosavljević u Svom projektu o komercijalizaciji železnica.

IV. Rad izvoznog društva a kampanji 1930/31. g.

Izvozno društvo je trgovalo sa više artikala, međ kojima su najvažniji: pšenica, kukuruz i vino.

Društvo je počelo svoj rad u kampanji 1930/31. god., kada je bila pšenica na izmaku, a za kukuruz poslednji meseci. U pogledu tehničkom mnogo veće feškoće su bile za pšenicu no za kukuruz. Pre svega imalo se računafi sa vrlo lošom геputacijom naše pšenice. Kod pšenice je pitanje kvaliteta bilo centralno. Društvo je uvidelo da pšenicu ne može uspešno izvoziti van Srednje Evrope pa čak ni u Srednjoj Evropi, ako ne izvrši koliko toliko tipiziranje. Društvo je prema njegovim iskazima u godišnjem izveštaju uspelo da utvrdi četiri tipa jugoslovenske pšenice: begejske, potiske, bačko-banafske i bosanskosrbijanske, koje je do kraja striktno održalo. U jednom pogledu je društvo imalo veliku sreću, naime u pogledu kvaliteta рбеnice iz 1930. godine. Ona je bila prvoklasna. Društvo je ргодаvalo robu čak i u Engleskoj. Pšenica je išla po 180 dinara, a

kukuruz po 95 pa i 100 dinara. Društvo je istovremeno forsi- |

ralo i kukuruz i pšenicu. Smatrano је da je, naročito u pogledu |

pšenice, žetva u 1930. godini bila vrlo velika i da će biti naj- |

Još pre pada cene naši trgovci su kupili velike količine robe, na čemu su imali da preftrpe ogromne gubitke. U momentu naglog pada cena pšenice društvo je učinilo jedan gest, koji je izgledao da može biti katastrofalan po njega, a koji je srećno izveden: ono je predložilo Kraljevskoj vladi da kupi po ceni, koja će biti nešto veća od srednje-evropskog pariteta (a to je bila vrlo visoka cena, pošto su srednje-evropske cene bile mnogo više no one Zapadne Evrope) svu pšenicu koja se nalazi u rukama naših trgovaca i da je sa gubitkom proda dalje. Vlada je na to pristala i društvo је oslobodilo frgovce od velikih gubitaka. Međutim društvo je primetilo da je ponuda mnogo slabija no što se moglo očekivati prema proceni žetve i viška za izvoz. Ono 'e čak nekoliko puta apelovalo na naše trgovce i poljoprivrednike, optužujući ih da špekuliraju na veću cenu. Međutim odziv je bio slab iz drugih razloga: zbog malog viška za izvoz. Već u decemibru mesecu počeo se kod nas роjavljivati ponova disparitet prema cenama na sfrani. Očigledno je bilo da nije više u pitanju špekulacija a la hos, već izvesno ustezanje od izvoza, a fo je moglo biti samo zbog toga što izvozni višak nije bio ni približno onakav kakav je predviđen. To se gledište pokazalo kao tačno: izvezeno je svega 12.890 vagona, od čega je društvo samo izvezlo 5800. Ukupan obrt u Dšenici iznosi 100 miliona dinara.

Za kukuruz je konjunktura bila nepovoljnija; ali je društvo iskoristilo da u vremenu dok je rumunski izvoz kukuruza zbog vlage bio loš, izbaci iz zemlje veće količine. Kako je Madžarska imala rđavu žetvu, to je ona bila vrlo dobar kupac kukuruza, a nama je to konveniralo zbog malog podvoza, jer smo mogli konkurisati Rumuniji. Kad je ponova otvoren saobraćaj Dunavom, mi smo već bili izvezli najveći deo viška. U skoro se pojavio disparitet cena na domaćem fržištu i fime je društvo razrešeno od daljih rizika izvoza. U toj kampanji izvezeno je 30.454 vagona kukuruza, od čega je društvo izvezlo 15.950 vagona. Ukupan obrt iznosi 189 miliona dinara.

RAčUN IZRAVNANJA . Na dan 30. {ana 1931. god.

~ Aktiva Gotovina 13,077.920.52 Dužnici 8,454.116.12 Ministarstvo trg. i industr. — intervencija 10,473.698.13 Кођа 16,883.198.95 Vinsko odeljenje 2,987.574.91 Nameštaj 340.512.40 Gubitak а 1ттаупапје 2,401.233.66 Ukupno 54,618.254.69

Pasiva Glavnica 15,515.000.Fondovi Min. trg. i industr. — red. i za interv. 22,313.000.iMenični prijemi kod Narodne banke 8,000.000.Povetioci 7,592.408.Vinsko odeljenje 1,197.846.69 Ukupno 54,618.254.69

(Gornja tablica nam pokazuje da je društvo na kraju prve godine svoga rada, 30. juna, kad je imalo da zaključi knjige prema svojim sfatutima, radilo sa kapitalom od preko 50 miliona dinara. Od toga je 151|, miliona bila sopstvena glavnica, 8 miliona novac dobiven po akceptu od Narodne banke, 10,3 miliona dinara redovna dotacija Ministarstva trgovine i industrije za intervencije (verovatno iz 50 miliona dinara odobreinih za organizaciju i pomaganje izvoza), a 12 miliona dinara kao specijalna dotacija za intervenciju. Treba dodati 7,3 miliona

manje 50.000 vagona za izvoz. Zbog toga je društvo nastojalo | dinara raznih poverilaca u zemlji i na strani. Ta je suma plasida u konjunkturi od 1930. godine izveze što više. Ali je u jesen ! rana na prvo mesto u robu, od čega je društvo imalo na dan 1930. godine nastala katastrofalna situacija za pšenicu i ПА РЕКА knjiga 16,88 miliona dinara, najviše kukuruza (14,33

kuruz. Kukuruz je počeo da pada postepeno od polovine ау- | gusta. Pšenica je pala od sredine septembra do novembra те- | znamo dali je novac samo kod Narodne banke ili i kod drugih

seca za čitavih 40%.

miliona dinara). Druga veća pozicija je gotovina u kasi i kod banaka po žiro-računima u iznosu od 13 miliona dinara. Ne