Narodno blagostanje

28 ар 1933, НАРОЛНО

Dr. Ivo Politeo, odvjetnik u Zagrebu

БЛАРОСТАЊЕ Страна 67

JOŠ O UPEDBI O POSTUDKU РОБРЕРОЧАКЈА

_G. V. Bajkić predviđa u poslednjem broju „Nar. Blagostanja” da će u diskusiji o naslovnoj Uredbi sudelovati najviše pravnici i da će se u toj čisto |uridičkoj diskusiji izgubiti ekonomska straia problema. Mogu predviđanja g. Bajkića da se ispune, ali ne moraju. Bar nije mužni razloge takvog ispunjenja to, što pravnik piše o iJredbi. Jer pravo uz svoju formalnu, tehničku, stranu ima i materijalnu, ima svoj sadržai, i pravnik, hoće li da bude potpun pravnik, ne može se koncentrirati sav na formalnost a izgubiti s vida sadržaj. Pravni propisi doneseni su ne radi svoje formajno-pravne strane, nego da se s njima urede razni odnosi života, kao ekonomsk, SOCIalni, kulturni itd. |a si ne mogu zamisliti temeliitu diskusiju pravnika o uredbi, a da se pri tom ne dotakne ·njezine |ezgre, njezinih ekonomskih motiva i ekonomske svrhe. Osim, razumije зе, ако је pristupio pisanju s паročitom namerom da obradi specialno koje formalnopravno pitanje. . |

Pitanje, kakav sve dužnik ima pravo poslužiti se s Uredbom, može da se reši s formalno-pravne strane ili s iormalno-pravnim razlozima, a može se rešiti i tako da se uđe u ekonomsku — da tako rečem — sferu Uredbe. (Ovaj izraz „slera” upotrebio sam da njime opišemi sve ono, što Uredbu okružuje, što joj je prethodilo i što bi imala ona postići, dakle njezine ekonomske mohlive, ekonomsku svrhu itd.). S formalno-pravne strane morat će pravnik odgovoriti na pitanje tako, da se svaki dižnik može poslužiti s Uredbom osim zemljoradnika, novčanih ustanova i sličnih dužnika na koje se odnose Zakon o zaštiti zemlioradnika i Uredbe donesene na temelju njega. A to zato, jer član 1. Uredbe u prvoj alineji govori općenito o dužniku, a u drugoj alineji jasno i točno ozna– čuje iznimke. Do istog se odgovora dolazi promatrajući i ekonomsko stanje, koje je izazvalo Uredbu. A to je stanje bilo u tome da se, veliki deo građana njie mogao koristiti s onom svojom imovinom, koja se sastojala iz tražbina protiv zemljoradnika i novčanih zavoda. No ti građani, prem su kao imaoci tražbina bili verovnici, bili

su pomalo i dužnici ili su bar s vremenom takvim po-.

stojali, baš usled one zašiite zemljoradnika i novčanih zavoda. Da uzmognu udovoljiti tim svojim bilo starim bilo novim obvezama, stali su pritiskati svoje dužnike, koje bi inače puštali na miru da njih nije zadesila spomenuta sudbina. 1 tako je, usled međusobne povezanosti svakog sa svakim, broj dužnika rastao, a naročito broj takvih dužnika koji su dolaziti u teškoće da odgovore svojim obvezama. A jer su ti dužnici pripadali svim moвистт ртојез ата, tf. zv. privrednicima i tzv. neprivrednicima (imam razlog da dodam taj Izv.), moralo se pomoći i svim tim dužnicima, bez obzira na profesiiu. I nomoglo se Uredbom. Ona je izuzela jedino one, u čiju korist su doneseni već pre posebni pravni propisi. ] sasvim · pravedno, jer zašto da se nekomie ponovno posebno Domogne, ako mu je već jednom pomoženo? _ ___G. Bajkić pravi tazliku između dužnika koji su apelirali na produktivni kredit i onih koji su dobili poteošni kredit. On misli da su oni prvi zavredili zaštitu, a drugi ne. Ja bih ovo razlikovanje prihvatio tek uz mnogo теzerva. Samo jedan primer: etablira se mlad odvjetnik

početnik. Nema vlastitog: kapitala за тога {la posegne

za kreditom, jer si inače ne može nabaviti nameštaj, po-

Rkućivo, knjige i i. d. i popuniti početničku predvidivo mršavu zaradi. Dakle čisto potrošni kredit |e iscrpio nadajući se opravdano da će s vremenom toliko zaraditi te oada će moći zajam povrafiti. Međutim se prilike pogoršavaju i ne samo da on ne dolazi do dovoljne zatade,: nego mu i zajmodavac otkazuje kredit tražeći povrat odmah. Nije li pravedno: da se zaštiti i takvog dužnika, koji je bez ikakve svoje krivnje a protiv najpoštenijeg svog nastojanja ipak došao u teškoće? Žar je on za svoj potrošni kredit manje zaslužio olakšice od izv. privredaika s produkfivnim kreditom? A i ti nazivi privrednik ı neprivrednik zaslužili bi posebnu diskusiju. Samo jedmnit aluziju na nju i na miojti tezu u njoj, s ovim pitanjem: zar su više privrednici, zar su produktivniji članovi liudskogca društva graditelj i svi zanatlije, koji si učestvVovali u gradnji sudske zgrade, od pravnika, sudaca i odvjetnika, koji će u njoj vršiti pravdu? Ako je jedna od korisnih svrha u ljudskome društvu da bolesnici budu lečeni, zar je manje privredio toj svrsi lečnik, kirurg od tabrikanta kirurških predmeta? zar je manje privredan i vredan zaštite novinar i književnik od Iabrikanta, koji im dobavlia papir?

Apstrahirajući od gornje distinkcije svakako ima pravo 8. Baikić u načelu kad tvrdi da država imade za5884 зато onoga dužnika, koji je tu zaštitu i zasliižio. Ali zakoni i uredbe kao generalni pravni propisi ne mogu specilicirati između miliona dužnika, tko |e sve zaštitu zaslužio a tko nije. Takve generalne norme mogu tek u negativnome pravci dati neke direktive (kao na pr. u članu 3. Uredbe). Glavno je da one dadi mogućnost? if dividuaHziramia i da ju daduii baš onima, Koji imadu najviše iateresa na tome. A tu mogućnost ie Uredba i dala. Baš u tome što ona nije donela opšti obligatorni moratorium, nego je svojim fakultativnim karakterom dala mogućnost i dužnicima i verovnicima da prvi zatraže a drugi odobre mozratorij (ili druge olakšice) — baš u tome vidim prednost i dobru stranu Uredbe. Mi odvjetnici vrlo dobro znamo kako ima vjerovnika, koji su nasrtliivi i bezobzirni, makar nemaju razloga da to budu. Depozitni vjerovnici svladani su nekim paničnim strahom i zato su dizali uloške; ali kod drugih vjerovnika nije baš uvek tako. Oni znadu da im je dužnik siguran, oni znadu da on tek momehntano ne može da plati, oni znadu da bi ga s nasilnim uterivaniem mogli Hpropastiti — ali oni prelaze preko toga i shyločki traže svoju funti mesa. Proti takvoj vrsti vjerovnika Uredba bit će uspešno i opravdano obranbenho sredstvo. Ona će mnoBor iakvop verovnika ohladiti i dovesti k razboru, da uvidi, kako i što je sve potrebno da olakša .položa| svome dužniku. Samo najmanji deo dužnika pribeći će Taktično Uredbi, ali kad verovnik zna da skoro svaki dužnik ima mogućnost da se s njom posluži — on će uspostaviti dosad porušeni most između sebe i dužnika pak će i bez suda i bez neposredne pomoći Uredbe naći put međusobnome sporazumu. A ne nađu li ca, uvek {e respiro od tri meseca dovoljan da omogući dužnicima da зе Баг Како iako srede. Pa i čitava će privreda odah-

niti Kroz (0 vreme važenja Uredbe oslobođena,“

od onoga pritiska bezobzitnmog utjerivanja. dugova „7

17;

bezražložnog uništavanja egzistencija, koje bi se malo više obzira mogle pridići, |

у на