Narodno blagostanje

16, септембар 1933,

Naprotiv, Mađarska ne može nikad da igra istu u·logu kao uvoznik italijanske i austrijske robe. Doduše izgleda da industrijaliziranje Mađarske izlazi u susret željama italije i Austrije zbog veće potrebe mašina i ostalog materijala za investicije. Mađarska statistika pokazuje nam upadljivu činjenicu, da se uvoz produkcionih sretstava iz Italije i Nemačke povećao. Obe su zemlje povećale udeo svog uvoza u celokupnom uvozu Mađarske od 15,5% u godinama 1922-24 na 22,1%. u godinama 1928-30. U apsolutnim ciframa povećanje je

105 upadljivije, naime od 114,2 na 253,5 miliona penge. ·

2. Za Austriju igraju njezini saugovorači u ovim regionalnim ugovorima mnogo manju ulogu, nego za Mađarsku. Od njezinog izvoza išlo je 1931 godine 6,9% u Mađarsku i 8,2% u Italiju. Zajedno dakle sanio 15,1%. Austrijski je izvoz, slično kao i čehoslovački, vrlo raz'granat. Glavni su potrošači Nemačka. sa 16,2%, Čeho'slovačka sa 11,7%, pa onda Jugoslavija i Švajcarska. Isto vredi i za austrijski uvoz. 1931 uvezla je samo 8,9% od svog celokupnog uvoza iz Mađarske, a 4,3% iz Italije. i kod uvoza su najglavnije zemlje Nemačka sa 22,2% i Čehoslovačka. sa 16,6%. Glavni izvozni artikli Austrije su tekstilije, papir, metalurgijska roba i drvo. Izvoz drveta, papira i nekih vrsta metalurgijske robe u Mađarsku i Italiju dade se bez sumnje pojačati, a da u tim zemljama ne treba domaća industrija da podnosi žrtve. Ali uzme li se u obzir, da su do sada obe zemlje uprkos olakšica, koje su dale Austriji mogle da preuzmu samo 15% austrijskog izvoza, jasno je, da je Austrija upućena u prvom redu na druga tržišta. Austrijski interesi ne leže u pravcu fTalijansko-austrijsko-mađarskih regionalnih ugovora.

3. Isto, samo u još jačoj meri, vredi i za Italiju. Od njezinog celokupnog izvoza u 1931 preuzela je Austrija samo 6,31%, a Mađarska samo 0,8%. U toj godini uvezla je ona samo 2,5% od svog celokupnog uvoza iz Austrije, a 1,2% iz Mađarske. I ako se može očekivati malo pobolišanje izvoza talijanskih industrijskih artikala u Mađarsku zbog njezinog industrijaliziranja, ipak je vrlo ograničena potrošačka snaga Mađarske i Austrije za glavne talijanske izvozne artikle, naime, svilu, južno voće, Vino i automobile.

Prilikom sastanka u, Ričone bilo je govora o tršćanskoj luci. Projektovano je, da se Mađarskoj i Austriji dadu slobodne zone i time mogućnost za održa"уапје vlastite trgovačke mornarice. Na taj način trebao bi, da se jedan deo prometa, koji je iz Mađarske i Austrije i ostalih srednjeevropskih zemalja išao do sada preko Hamburga preorijentiše na Trst. Italija bi time oživila tršćansku luku, a za Mađarsku i Austriju to bi značilo znatnu uštedu transportnih troškova. Po našem mišljenju šansi tog projekta, kad bi se i ostvario, nisu - veliki. U koliko je austrijski izvoz određen za prekomorske zemlje on već sada ide preko Trsta i njegovo je oživljenje moguće jedino ako se pojača promet između Austrije i ostalih srednjeevropskih država sa zapadnoevropskim i prekomorskim zemljama. Ali razvoj ide upravo u suprotnom pravcu. I eventualno ostvarenje plana o oživljenju Trsta ne menja dakle gornju tvrdnju, da su neposredni privredni interesi Italije na regionalnim sporazumima sa Mađarskom i Austrijom vrlo maleni.

V Zaključak j U talijanko-austrijsko-mađarskim regionalnim ugovorima najveći je korisnik Mađarska. Oni mogu go

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

· Страна 597

tovo sasvim da reše krizu izvoza mađarskih agrarnih proizvoda. Nastojanja Mađarske da dođe do zaključenja tih ugovora su dakle sasvim pojmljiva. U ovoj kombinaciji može čak mnogo više da dobije nego što bi to bio slučaj u Tardjeovom planu. Kod ovog zadnjeg za plasman njezinih agrarnih proizvoda dolazile su u WbzZir jedino Austrija i Čehoslovačka. Ali Čehoslovačka je vrlo loš klijent za agrarne proizvode kako smo u članku o Privrednoj Maloj Antanti pokazali. A austrijska uvozna potreba za agrarne proizvode je manja nego mađarski izvozni višak. Osim toga, u Tardjeovom planu Mađarska bi nailazila na konkurenciju Jugoslavije i Rumunije.

Doduše mora se uzeti u obzir, da Mađarska пе izVozi samo agrarne, nego i industrijske proizvode i da ne može da napusti industrijalizaciju zbog velike gustine stanovništva. Za izvoz industrijskih artikala ugovori sa Austrijom i Italijom ne znače nikakvu pomoć. Najveći deo ovog izvoza ide u Rumuniju i Jugoslaviju. Za konačno rešenje krize mađarske spoljne trgovine bDiće dakle, od presudne važnosti razvoj odnosa između ma– đarsko-austrijsko-talijanske grupe i Privredne Male An. гапте.

2. Najmanje dobija Austrija. Mađarskoj je dala velike olakšice, a nije dobila odgovarajuće Копсеsije za svoj izvoz. Italija je doduše pokušala da obešteti Austriju, ali zbog male mogućnosti austri|SROg izvoza u Htaliju te olakšice su bez velikog značaja.

U koliko nešto i bude od tršćanskog plana, onda će se time koristiti samo Italija. Za Austriju korist

bi bila minimalna. Za Austriju su uz Nemačku važni kli-

jenti Čehoslovačka, Jugoslavija i Rumunija. Zbog toga je i za Austriju od najveće važnosti budući odnos između nje, Italije i Mađarske s jedne strane i država Male Antante s druge, čak mnogo važniji neco za Mađarsku. Može se mirno reći, da je Austrija iz političkih motiva stupila u gorju kombinaciju, koja ne odgovara njezinim privrednim interesima.

3. Što se tiče Italije ona u privrednom pogledu ne može mnogo ni dobiti ni izgubiti. Njezin izvoz u 1931 u Austriju i Mađarsku iznosio je samo 3,7% od celokupnog izvoza, a njezin izvoz u sve podunavske zemlje iznosio, je samo 11,7%. od celokupnog izvoza.

4. U načelnom članku o regionalnim ugovorima pre nekoliko nedelja naš je urednik izložio da je ostvarenje regionalnih ugovora mogućno iz političkih razloga, dok su inače sve zemlje protivne napuštanju protekcionizma bilo u korist regionalnih ugovora bilo u korist liberalnije trgovinske politike. Kod talijansko-austrijsko-cma– đarskih regionalnih ugovora došlo je iz političkih razloga do većih koncesija u ekonomskom pogledu uprkos tome što austrijski interesi, kao što smo rekli, leže na drugoj strani, a privredni interesi Italije na ovim sporazumima nisu veliki. Samo Mađarska dobija u зуаkom slučaju. Verovatno da će i u okviru Privredne Male Antante doći do međunarodnih ekonomskih koncesija iz političkih razloga. Ali za obe grupe ugovora, možemo reći da su daleko od toga, da pretstavljaju autarhijske privredne jedinice. Vrednosti ovih pokušaja u cilju rešenja ekonomske krize u Srednjoj Evropi zavise dakle od budućeg odnosa izmeđ obeju grupa.

Postoje dve mogućnosti. 1. Zbliženje obeju grupa. To bi bilo povoljnije rešenje. Jedna činjenica koja deluje u pravcu zbliženja je, da je Musolini uvideo da talijansko-austrijsko-mađarska kombinacija ne može da ispuni glavni po njemu postavljeni cilj, naime da Austriju privredno pomogne. Kad je ovog proleća Musolini