Narodno blagostanje

Страна 728

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 46

IX SPECIFIČNOST SADAŠNJE KONJUNKTURE

Pošto smo odredili opšti okvir u kome |e imala da se razvije sadašnja konjunktura mogu se lako izvesti iz toga neke njene odlike koje je morala primiti u Svom гагуоји.

Mesto jedinstvenog ciklusa svetske privrede razvili su se više manje samostalni nacionalni ciklusi s 6.727. unutrašnjom konjunkturom. U vezi s tim polet nije mogao da bude dovoljno intenzivan, tako da su ostale neangažovane velike količine kapitala u svetu. Otud pletora kapitala, koja se oseća naročito u nekim zemliama. Zato je kamatna stopa na kratkoročne zajmove u svetu niska, a diskontna stopa u SAD mogla je da bude spuštena na 1%. Zbog nepoverenja u dugoročne plasmane za dugoročne zajmove stopa |e nesrazmerno Viša.

U ranijim konjunkturama investiciona delatnost razvijala je polet. U sadašnjoj prešla je ova motorna uloga na ratnu industriju, tako da one grane koje direktno ili indirektno rade za naoružanje imaju pune ruke posla, a druge su utoliko jače zapuštene. Time je pojačana disproporcionalnost u odnosima između pojedinih grana, koja |e u ranijim konjunkturama nastupala zato što investiciona delatnost nije bila pod kontrolom.

Aktivnom konjunkturnom politikom angažovala se država ne samo kao kontrolna vlast nego 1 Као рочјодаvac i povefilac, i to bez obzita na politiku naoružanja. То је delovalo na strukturu i funkciju tržišta kapitala. Kao kakva ogromna pumpa država izvlači otud sve veći deo kapitala. Od 1929 do 1936 procenat javnih emisija u ukupnoj emisiji kapitala popeo se u SAD od 15,5 na 75,3 % (1934—06,4), Belgiji od 14,1 na 77,3, Francuskoj od 36,8 na 89,6, Nemačkoj od 63 na 95,6, Engleskoj od 33,2, na 55,3, Japana od 22,5 na 71,6., Holandiji od 24,7 na 97. U nekim zemljama za privatne zajmove iraži se odobrenje vlasti. Konjunkturna politika ujedno je, dakle, i politika gomilanja državnih dugova. Da bi se oni mogli što lakše zaključiti mora se specijalno negovati tržište kapitala, pri čemu |e glavno sredstvo politika otvorenog tržišta. Ova politika ima u sebi inflatornih elemenata. Opticaj novca u Engleskoj n.pr. veći je polovinom 1937 za 33% od 1929, u Francuskoj isto toliko, u SAD za 42%, Nemačkoj 10%. Kad bi država prestala da se materijalno angažuje u konjunkturi, popustio bi konjunkturni polet u svom stepenu u mnogim zemljama i utoliko više ukoliko |e angažman države veći.

Киза izbija s pojavom hiperprodukcije. Dotle dok je ratna industrija motorna industrija konjunkture, a država kupac, nema opasnosti od hiperprodukcije u ovoj motornoj grani, jer su potrebe rata neograničene. 2210 је pitanje vremenskog trajanja konjunkture najtešnje povezano sa stanjem državnih finansija. Kad bi one popustile, popustio bi i polet i kriza će dobiti u tom slučaju izgled sloma državnih finansija. Ukoliko je konjunkturna politika dublje zadrla u privredni organizam jedne zemlje, tako da su izvršene razne organizacione promene, u momentu kad bi zapretio slom privrede verovatno će se vršiti dalje radikalnije promene. Takvo produženje konjunkture vodi sve jačem likvidiranju ostataka liberalizma.

Produbljivanje konjunkturne politike vodi u pravcu pojačanja autarkije. Kolikogod se tim pojačava unutrašnja konjunktura, utiče to ipak na razvoj spoljne trgovine. Тако je unutrašnja konjunktura, naročito u

prvoj polovini 1937, dopunjena elementima svetske konjunkture. Za ovu važe normalni zakoni cikličkog kretanja, i ona će popustiti s pojavom hiperprodukcije. Izvesni politički momenti mogu doprineti da se hiperprodukcija kod izvesnih grana privrede pojavi nenadano. Takav je prekid saobraćaja s Dalekim Istokom, s kojim će se smanjiti tražnja za lađama. To bi se prenelo na brodogradilišta, koja rade punom parom zahvaljujući elementima svetske konjunkture. S brodogradilišta bi se zastoj preneo na druge neke grane. Ovakav slom preneo bi se nužno sa svetske na unutrašnju konjunkturu, ma kako dobro bila ona organizovana. Odnosno, oftežalo bi se njeno izvođenje, jer bi država morala da nađe nova sredstva za finansiranje pogona u onim preduzećima koja su radila po porudžbinama iz inostranstva.

U kreditnom sistemu, namesto privatnih dugova došli su državni. Industrija koja je ranije dugovala bankama postala je likvidna, tako da je manja opasnost da bi kriza mogla izbiti slomom privatnog kreditnog lanca.

Pletora kapitala delovala је povolino na razvoj spekulacije. Kao nikad ranije u tolikoj meri, berze se žure da unapred eskontuju svaku povoljniju priliku u razvoju konjunkture. Zato posle naglih hosa dolaze oštrije bese. Velika masa slobodnih kapitala u svetu oriientira se prema zemljama s povoljnom privrednom situacijom i plasira se u hartije od vrednosti. Iz ovakvih angažmana kapital je spreman da pobegne svakog časa, čim prilike ne budu više izgledale povoline. To može da dovede do naglog pada kurseva. Tako je nastao problem nemirnog novca kao spoljni faktor koji može da lomi {ednu unutrašnju konjunkturu.

Da bi se na osnovu ovih momenata, karakterističnih po sadašnju konjunkturu, mogle odrediti perspektive ciklusa, potrebno je istaći ovo. Osnovni uzrok cikličnosti kretanja leži dublje, u samom privrednom sistemu. Otud izvesna pravilnost u periodičnom obnavljanju pojedinih faza ciklusa. Ali samo trajanje jedne laze, njezin karakter i intenzitet, zavise od datih privrednih prilika jedne zemlje u određenom vremenu. Mi smo govorili samo o ovim poslednjim, jer |e ispitivanje osnovnog uzroka cikličnosti teoretski problem koji nije za jedan članak.

Kao što smo kazali, u svetskoj privrednoj štampi postavljeno je pitanje nije li konjunktura pri kraju. Pošto konjunktura nije internicionalna, nego više nacionalna, trebalo bi postaviti zapravo pitanje o sudbini svake pojedine. Ako bi svetsko tržište popustilo time bi bile više pogođene agrarne zemlje i izvoznice sirovina, zato što se konjunktura u ovim zemljama i razvila nešto jače, zahvaljujući povećanom izvozu. Konjunktura razvijenih industrijskih zemalja, a samo u njima i postoji prava unutrašnja konjunktura, mogla bi se nastaviti i pored krize u drugim zemljama. Da bi se to ostvarilo trebalo bi pojačati konjunkturnu politiku, a s njom se menja sam privredni mehanizam, i prema tome nastaju novi momenti koji određuju pravac cikličkog kretanja.

To važi za unutrašnju konjunkturu engleskog tipa. Za dirigovanu, državnu konjunkturu kao što je nemačka, posle izvršenja jednog programa ili bi došlo do zatvaranja preduzeća i porasta nezaposlenosti, ili bi se morali postaviti novi zadatci. Tako je došao četverogodi-