Narodno blagostanje

21. мај 1938, НАРОДНО

дишњи а не тридесетгодишњи. Против ове опасности постоји једно слабо обезбеђење у пропису да се исплата има да тражи 6 месеца раније и да се имају истовремено да депонују облигације, за које се тражи исплата.

Још је већа оригиналност пропис да се зајам има да врати са 120% номиналне вредности. Држава прима 4.900 мил. франака, а има да врати 6 милијарди. Држава враћа у капиталу 245% више но што је примила. То је емисија зајма преко пари. Таква емисија практикује се кад се жели да штеди на каматној стопи, а не на капиталу. Овакви зајмови омогућују у току времена уштеду и на капиталу путем конверзије. Али је овде то искључено. — Држава не може ни у ком случају ни пре рока исплатити ниже од

120%. Она се одрекла амортизације путем откупа на брези. " Држава је свесно обећала имаоцима 24,5%/, у капиталу ви-

ше но што је примила. На први поглед изгледа да је то једно исто, као да је зајам 60/0 ca емисионим курсом од 80%. И овде би имаоци имали шанса да добију у капиталу преко 20% скоком курса — у току времена — на пари. Али би вукли камату од 7.50%•, док тамо вуку 5,75%. Ово је у ствари било фактичко укамаћење државних облигација у тренутку израде услова новог 3ajMa (4/•/o cy стајали на 76). Да би се избегао 6% тип, као незгодан преседан, и да би се избегла реална камата од преко 6% морало се приступити зајму са емисијом преко пари, односно са премијом у капиталу.

Веома је мудро од француске владе што је примила стварност и што се није устручавала од тешких услова из страха за престиж државе.

<=<======= Više od 150 god. postoji medu-

narodna razmena kulturnih dobara putem raznih vrsta pozaimliivanja. Najsavršeniji tip te međunarodne privremene TAaZmene kulturnih dobara i tekovina su velike izložbe. Na njima se izlažu dobra, tekovine ne u cilju komercijalnom, već isključivo kulturnom. Bilo je, međutim, kulturnih dobara i tekovina, koje su važile za nepokretne i ako su po svojim fizičkim osobinama bile pokretne. Tu spadaju na prvom mestu velika umetnička dela. Ona su praktično bila imobilizirana u muzejima i sličnim ustanovama, tako da ih je mogao videti samo onaj, koji je odlazio na lice mesta. Italija, koliko mi znamo, ima zaslugu da je tu vrstu velikih tvorevina ljudskog uma učinila pokretnom. Ona je priredila u Parizu i Londonu izložbu talijanskih umetničkih dela, koia su se dotle mogla videti samo u Italiji. |

Izložba ftalijanskog portreta kroz vekove

Da je Italila stajala na čisto ekonomskom gledištu, ne bi se odlučila na ove korake; jer čisto ekonomsko rezonovanje pledira za nepokretnost tih umetničkih dela, usled čega se povećava aktivan turizam. Jer najmanje 20% +turizma u Jtaliii ima za motiv želju da se vide umetnička dela, izložena po mnogobroinim muzejima talijanskih gradova. Istina može se reći, da se tim parcijalnim izložbama vrbuje za turizam u Italiii, pod pretpostavkom, koja nije neverovatna, da će mnogi, koji budu videli jedan deo tih tvorevina u inostranstvu, toliko da se zagreju, da se odluče na put u Italju, koi inače ne bi preduzeli. Ali |e svakako mnogo veći broji onih lica, kola se zadovoljavaju onim što vide od tih dela kod kuće, tako da se može pretpostaviti da te izložbe čine izlišnim jedan deo nameravanih putovanja. Italija se rukovodi svakako oboma motivima: ekonomskim i mnogo

Više onim kojim se rukovode države kad podižu pavilione na velikim međunarodnim izložbama u inostranstvu.

| Izložba talijanskih portreta kroz vekove u Beogradu bila ie senzacija, koia je premašila svako očekivanje i samih

БЛАГОСТАЊЕ Страна 327

priređivača. Umetnost je ekskluzivna, kao i sva najsavršenija dela ljudskog duha. Može čovek bez specijalnog umetničkog obrazovanja da razlikuje lepu sliku od ružne. Ali je potreban visoki umetnički kapital pa da se razlikuje lepša slika od lepe. Ljudi koji imaju tu prethodnu naobrazbu u skulptursko-slikarskoi umetnosti kod nas mogu na prste da se izbroje. A izložbu ije posetilo preko 80.000 lica. Očigledno je da nije čisto umetnički interes bila atrakcija, naprotiv, kod većine su bili: prilika za turizam pod povolinim okolnostima 17 ргоvincije u Beograd, snobizam i radoznalost. Ali je u toliko veća kulturna korist za Jugoslaviju od ove izložbe, jer je nesumnjivo da je ona velika masa, koja je posetila tu izložbu i još prvih dana razgrabila veliki katalog i odnela kući kao relikviju, koja je sa svojim kroz nestručnim rezonovanjem Dpokušavala da se udubi u pojedine slike, znatno podigla svoi umetnički nivo. To je bio jedan zgodno organizovan i veoma opširnom propagandom pomognut kurs iz umetnosti. Ono što se nije odmah videlo i razumelo prilikom posete, to će se produbiti prilikom prelistavanja kataloga, koii su tako pobožno odneseni doma. Zbog toga mi dugujemo zahvalnost talijanskoi vladi za ovu priredbu.

Što se tiče ekonomskog značaja priredbe — a on'nas prvenstveno interesuje — on se može definisati kao jedna moćna poluga za koncentričan turizam u Beograd iz cele zemlje pa i iz inostranstva. Materijalno Beograd je bio veliki korisnik ove priredbe. Talijanska vlada najviše: je zadužila Beograd. I ko nije lokalan patriota, tai može lako da prizna, da je ova potencirana. međunarodnost Jugoslavije, ova turistička nervoza iz najraznovrsnijih uzroka, najviše koristila Beogradu. Beograski poslovni svet za poslednju godinu i po guši se u prosperitetu.

Izložba je odlično organizovana — sem ukoliko je 27аvisilo od nas. A mi tu nismo imali mnogo posla, ali je jedan od njih svršen potpuno našinski. Mislimo na jezik u velikom Katalogu. On nije ni srpski ni hrvatski a ako je prevod s talijanskog, onda je — stilski — pokvario talijanski.

Jedan primer samo! Evo kako se objašnjava našoj kroz laičkoj publici slika Fornarine, liubaznice Rafaela Sancija:

»Ma koliko da je bila besprekorno lepa ova marokanska dama, pisao je pretsednik de Brosses, on ne bi bio pDočinio ludost da se dade ubiti u njenoj službi. Pre nego što je umetnička kritika porušila i ovaj idol, nijedan stranac nije ostavliao Rim a da nije išao da se u Palati Barbarini divi čuvenoj Fornarini, kćeri pekara iz Trastevera, Raffaelovom modelu, vrlo volienoj ženi, u kojoj je, prema Vasariju, slikar bio ugasio svoju mladalačku snagu, dovolinu da ga spasi od strašne i opasne groznice; ženi koju je ljubavnik otpustio od svog kreveta nekoliko trenutaka pre nego što je, u prisustvu ispovednika i učenika, saopštio svoju poslednju volju.

Ni docnije, kada je kritika postala nepovoljna, nije nedostajalo onih koji su, u Raffaelovo ime, hrabro branili lepu Trasteverinku i divili se, kao Adolfo Venturi, odražaiu mlečne puti njezinih leđa sa pozadine lavova i mirta, ı ispod plavog i zlatnog turbana, opalnom i vatrenom liku u suprotnosti sa hladnom bojom vrata, ruku i prozirnih, jedva ružičastih prsiju. Ništa od surovih i preteranih tonova Giulia Romano, koji ie bio uzdignut pre svega radi sižeja koji draži. U ženama odaje Heliodora i »požara Borga«, kao i u ženama »PreobraŽenja«, pa čak i u Sikstinskoi Devici uvek se pojavljuje čista lepota Fornarine. I danas je sve veći broi onih, koji pred nežnošću boja ovog lica ponavljaju ime "koje naga žena nosi na emalju narukvice; Rephael Urbinas«.

Pregled srpsko-hrvatskog teksta је izvršio gospodin Vukašin Životić, generalni konsul Kraljevine Jugoslavije u Trstu, ;