Narodno blagostanje

»

1, јули 1939,

se iz opijumske rezerve koja iznosi nekih 8 mil. din. Proizvođačka zona ograničena je na deset srezova; ispalo je sedam srezova: maleški, preševski, kratovski, prilepski carevoselski, dojranski i dđevdđeliiski. Uredba preporučuje proizvođačima da smanje površinu pod opijlumom odnosno proizodnju. Najzad predviđa osnivanje savetodavnog odbora pri Prizadu, koji će sačinjavati po dva pretstavnika Poljoprivredne i Trgovačko-industrijske komore u Skoplju i po jedan delegat Ministarstva trgovine i industrije i Ministarstva poljoprivrede.

Prema onome što je u javnosti objavljeno nova uredba doneta je »u želji da se u svoj mogućoj meri zaštite interesi proizvođača s Juga« i da se »rešenjem čitavog kompleksa pitanja u vezi sa opijumskom proizvodniom i trgovinom u zemlji doprinese popravci prilika na našem Jugu«. Koliko je nama poznato kultura opijuma nije u krizi. Naprotiv, i pri dosadanjoi otkupnoj ceni od 20 din. po jedinici morfina opilum je spadao u najrentabilnije poljoprivredne kulture Juga, To potvrđuje i kretanje proizvodnje koja ne opada, jer ni jedan редајј opijumske površine nije upotreblien za preorijentaciju na pamuk. Prema tome sa gledišta interesa proizvođača nije trebalo ništa preduzimati. Uostalom oni nisu ništa ni tražili. Trgovcima opilumom nisu konvenirale dve stvari: likvidiranje režima slobode unutrašnje trgovine i pooštrenje kaznene odredbe protivu nelegalne trgovine. Njima nije išlo u račun uništenje jednog odličnog izvora prihoda.

Povećanje ofkupne cene na 25 din. ti. za 20% nije opravdano. To može da poveća apetite na državnu kasu koja je već prilično opterećena. Naimanje je imalo mesta povećavati cenu artiklu čija je proizvodnja rentabilna i pri sadanjim cenama. S druge strane to može da ima za posledicu povećanje proizvodnje. Rezerva koja je stvorena kod Zavoda za izvoz opijuma odnosno Prizada nastala ie iz dobitaka na proizvođačkoi robi. Prema [оте ако bi tu rezervu trebalo upotrebiti, logično bi bilo da se ona vrati proizvođačima bilo u formi viška cena bilo u formi bonifikacija. Ni u kom slučaju ona se ne bi smela upotrebiti za pokriće gubitaka na trgovačkoj robi, jer trgovci, kupujući opijum, bili su svesni da mogu ili zaraditi ili izgubiti. Ako danas treba da gube tome je kriva pogrešna računica sa poboljšanjem konjunkture. A ako je taj gubitak takve prirode da od njega treba zaštiti trgovce opijumom, onda je jedini način da se gubitak socijalizira, ti. da padne na celinu, a nikako na postojeću rezervu koja ргеstavlja jedini realan oslonac za držanje povoljnije cene odnosno kupovne snage proizvođača i u težim vremenima. Isključenje sedam srezova iz proizvođačkog područja ne znači mnogo pošto u ovim srezovima i do sada nije mnogo proizvođeno. Preporuka za ograničenje proizvodnje je bez sankcija pa će verovatno ostati i bez osetnijeg dejstva. Savetodavni odbor za opijumska pitanja, pored Komisije za opojne droge pri Ministarstvu trgovine i industrije, otseka za industrijsko bilie (koji se bavi i opijumom) pri Zavodu za unapređivanje spoline trgovine, Zavod za izvoz opijuma odnosno Prizada, pretstavlja četvrto telo. Ni manje kulture, ni veće brige!

Prošle godine privreda Slovenije razvijala se vrlo povolino. Broj osiguranih radnika kod Suzora u avgustu dosegao je rekordnu cifru od 104.416, a zatim je iz sezonskih razloga postepeno opadao i u decembru iznosio 97.459. Prosečna nadnica rasla je, izuzev februara, bez prekida do oktobra, kada je bila 25,50 din. prema 293,74 u januaru, a do kraja 1938 opala je na 25,02 din.

Za prvih 5 meseci ove godine pokazuju se isti znaci konjunkturnog poleta. Broj osiguranika od 89.657 u januaru porastao je stalno i u maju je skoro dostigao rekordni nivo 1938 (103.760). U svakom mesecu bilo je više osiguranika nego

KMonjunktura slovenačke privrede u 1939

e ==——–<aea==ı,ı=<=<——z——

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 407

lane. U januaru je razlika iznosila 1.415, februaru 2.206, martu 3.395, aprilu 2.628 i maiu 3.344.

Porast je zabeležen ne samo kod sezonskih nego i kod drugih grana. Stalan porast pokazuje tekstilna industrija, kojia ie u aprilu 1939 imala 17.209 radnika i nameštenika, za 910 više nego lane. To povećanje je utoliko značajnije što su se poslednjih meseci u dnevnoj štampi pojavile vesti o otpuštanju radnika zbog oskudice u sirovinama. I kod drugih grana se povećao broji zaposlenih, tako kod industrije kamena i zemlje za 361 prema 1938, kovinske 303, papira 249, hemij- skih 178 prerade drva i rezbarstva 403 itd. Naročito je velik porast kod sezonskih grana: i to gradnje železnica i cesta za 1.122 ı odevne 317.

Naiveći pad prema Тапјзкој godini imale su šumsko pilanska za 717 visoke gradnje 643, opštinska preduzeća za 254 i prerada kože i njenih surogata za 104.

Prosečna obezbeđena nadnica u januaru ije iznosila 24,92 din. Do maja je porasla na 25,86.din.- i veća od.lanjskeč- za 1,15 din. Celokupna dnevna obezbeđena nadnica se povećala za 5 meseci o. g. za 346.000 na 2,6 mil. i veća je od laniske za 201.000 din.

Mi smo u prošlom broju doneli članak (Svetska politička kriza i naša privreda) u kome smo postavili pitanje da li su politički događaji oko nas uticali na pogoršanie privredne delatnosti kod nas. To bi trebalo da se pokaže u maju. Kako se iz izloženog vidi oni nisu omeli razvoj slovenačke privrede, što pokazuju porast broja radnika i prosečne nadnice.

EEK KK —1—— До закључка редакције ни-

смо добили податке од одлуци којом је амерички Кон· грес одузео право Рузвелту да девалвира долар. Већ неколико месеца то питање је било актуелно, јер су се влада и опозиција на њему оштро разилазиле. Уствари, и влада није више мислила на девалвацију, и била је практично за политику непромењене вредности долара, која је одређена ценом од 35 долара за унсу злата. Али. она је хтела да овлашћењем за девалвацију добије одрешене руке за случај, ако би која страна земља извршила девалвацију и тиме угрозила америчке трговинске интересе. Моргентау се, као што смо писали у претпрошлом броју, одлучно изјаснио за садашњу вредност долара и сам је означио какве би све неповољне последице имала по светску привреду нова девалвација.

Нема опасности од девалвације долара

Иако је и монетарна политика последњих година доказала да влада не жели да манипулише валуту, ипак, преовладало је гледиште да се не сме оставити ни формална могућност девалвације. То значи да је у Америци врло јака струја која хоће да се заштити од изненађења која би могао да приреди Рузвелт. Као сви реформатори он је доказао да се никад не зауставља пред мерама које могу да буду и врло непопуларне, само ако држи да оне могу да допринесу остварењу неког његовог плана. Најћеве изненађење била је девалвација долара у пролеће 1933 којом је задан смртни ударац светској привредној конференцији у Лондону, која је већ код самог организовања обећавала неуспех.

Мако је у време пре девалвације долара било мишљења да је и у њега ушао мољац, његова подлога је била солидна, а Америци није више претило бекство капитала, тако да је са становишта валутне политике девалвација била потпуно неоправдана. Разлог је био сасвим друге природе, то је био одговор на девалвацију фунте и јена, и претња да ће се конкуренција на светском тржишту водити уз помоћ манипулисане валуте, где би трајно висила опасност девалвације, Тако је опасност од валутног