Naša stvarnost

50 B. SEDMAK

trgovini nisu stavljene nepremoslive zapreke. Medulim, čitav period imperijalizma odlikuje se frgovinskom politikom koja spulava spoljnu frgovinu. Poslije rata dižu se zaštilne carine, nema siobodnih područja za okupaciju, indusirijaliziraju se poljoprivredne zemlje i obrnuto, a kad je takva politika produbila krizu, radi izlaza iz krize pristupilo se još jačoj zašliti, koja je odvela u aularkiju. Zato je svjetska irgovina najbolnije mjesto današnje konjunk{ure. Indeks svjetske frgovine (1929=100) prvo fromj.

1933 1936 1937 Po volumenu 75 85,9 92,4 Vrijednost u zlatu 33 43,5 46 Vrijednost u nac. valuti 47,2 59,4 71,6

Tek posljedni mjeseci pokazuju nešto više živosti. Ali ne bez negalivnih momenata. U svjetskoj frgovini sve veći udio dobijaju sredstva za naoružanje i sirovine za rafnu industriju. Potrebe rafne indusirije toliko su velike, da se osjetila nestašica željeza čim su i druge grane industrije jače proradile. Izgled na rat podstiče da se spekulativno kupuje, zbog čega cijene sirovinama naglo skaču. Cinku, olovu, bakru, kalaju skočile su cijene na nivo iz 1929. Skočile su i cijene žitu i to iz dva razloga: jer je, zbog degeneracije poljoprivrede i nekoliko sušnih godina, opala proizvodnja, i drugo, jer se slažu rezerve za slučaj rata. Kad ovako naročiti momenti određuju krefanje cijena, dovoljno je da se situacija malo izmijeni, pa da se cijene slome. Tako je bilo u aprilu o. g. da su cijene pale čim se slišala spekulacija.

Dok je indeks proizvodnje u svijetu dostigao nivo iz 1929. svjetska trgovina je još u depresiji. To ne pokazuje samo naročiti karakfer konjunkture, nego i samog ciklusa kome ona pripada. Nekada je svjelska frgovina rasla kao znak razvitka kapitalizma u svijetu. Ona je bila u isto vrijeme i pretpostavka i posljedica razviflka. Konjunktura industrije i depresija frgovine dokazuju, da su pokidane veze između onih sekora privrede koji se u svom funkcionisanju dopunjuju. N. pr. elektrotehnička indusirija jedne zemlje, koja je nikla na pretpostavci da će frgovačkim putem dobili bakar iz druge, mora ili prekinuti proizvodnju ili upotrebiti surogat za bakar. A surogat nema, kvalitete originalne sirovine. Upofreba njegova ide na račun fehnike. Degeneracija privrede je ncizbježna u svakom slučaju.

Trebalo je da se osjeti, da od izvjesnog momenfa ne može da se razvija ni industrijska konjunktura u jednoj zemlji, ako neće biti pomognufa spoljnom frgovinom, pa da dođe do pokrefa za „ekonomskim razoružanjem” svijela. Ne možemo ulaziti u taj problem. Samo foliko, da su vrlo uske granice u kojima pokret može nešio postići.

Devizni problem. Kao naročili izraz krize međunarodne frgovine iskrsava devizni problem. Kad nema razmjene robe, nema ni