Naša stvarnost

36 B. SEDMAK

ih da bi raina indusirija mogla više da uveze, takva zemlja moraće da iskoristi i najgore prefposlavke, da bi povećala proizvodnju živežnih namirnica. Rezultati ostaju mali ı zato mora da se ograniči polrošnja. Jedno sredsivo u fu svrhu je da najamnine ne raslu i kad cijene skaču. Tada realna nadnica pada, tako da veći broj ljudi froši jednaku ili neznalno veću masu. Složer Šahlove ekonomske polilike bile su ukočene nadnice.

Uz ukočene nadnice od izvjesnog momenta ne smije se dopuslihi ni da cijene skaču. Jer lo je put u izgladnjivanje, a nad gladnim nema vještine komandovanja. Cijene se mogu daleko ieže ukočili nego nadnice, kao što se vidi na njemačkom primjeru, jer su one skočile i poslije 1936, po kome je trebalo da cijene oslanu ubuduće nepromjenjene.

Ovo su još nedovoljne mjere. Ako se u društvu proizvodi bulera u vrijednosli jednog miliona, a mušlerija ima za dva, osjeliće se neslašica bulera. To ne znači da su ljudi bogati. | prosjak je bogaf kad nema šta da se kupi. Ako bi takva neslašica izbila kod nekoliko arlikala, i za duže vrijeme, poslalo bi stanje neizdrživo. Treba predupredifi posljedice. Prelazi se na racioniranje pofrošnje. Izdaju se karte za buler, jaja, mlijeko i f.d.; propisuje se kad da se kolje, šta i koliko; čim da se miješa pšenično brašno; mjesto mjesa preporučuje se riba, mjesto butera marmelada; od olpadaka prave se čuda; propisuje se kako da se gquli krompir. Svaki dan donosi novu pofrebu i novu naredbu. Zbir fih naredbi preislavlja vještinu ratne privrede.

Tako se sistem 1. zv. slobodne privrede pretvara u dirigovanu. Put kojim se lo vrši počinje od cijena. Cijene izazivaju reakciju kod proizvođača. Ako mu se ne isplati da proda svinju po dirigovanoj cijeni, počeće da je kolje za sebe ili za šverc. Oboje postaje kažnjivo. Ili, ako je cijena žitu niska, hraniće rađe svinje nego da ga proda. Ova reakcija proizvođača može da poremeli ratnu privredu. Zato će se konfrola profegnufi na proizvođača. Dok posmaframo proizvodnju živežnih namirnica faj proizvođač je seljak. Propisaće mu se intenzitet proizvodnje, šta freba da proizvodi i, ako fo ne učini, šla ga čeka.

Je li potrebno da istaknemo da ovo reglemenfiranje polrošačkog odeljka proizvodnje postaje nužno samo lada ako rafni polencijal privrede raste na račun polrošnje. U Engleskoj n.pr. pored velikog naoružanja, nije bilo nužno da se racionira pofrošnja ma koga proizvoda. Rezerve kapitala upolrebljavaju se da se plati povećani uvoz koji je izazvalo naoružanje. Ipak, nesigurno je šla će biti u slučaju rata. Ako i bude dovoljno zlata, pilanje je da li će se moći dovozili iz inostranstva sve što je poirebno. Zato je već sada organizovana proizvodnja i raspodijela mlijeka, više zbog foga da se stekne organizaciono iskustvo u proizvodnji i raspodjeli jednog artikla, pa da se može da iskoristi u slučaju rafa i u proizvodnji drugih artikala. Prije krafkog vremena obrazovana je jedna organizacija koja će slupiti u funkciju u mo-