Nova Evropa

Тато ато ро оКираст.

Napišite članak o »atmosferi« u Srbiji za vreme okupacije!... »Atmosfera«, Nešto što se nalazi izmedju neba i zemlje, i šio ima kozje noge,

S koje strane da počnem? Kako da radim? Da li da otvorim svoj dnevnik, i da počnem prepisivati one krnje i nedovršene momente života, čak i nesvršene rečenice, koji su zato takvi jer sam se zaverila bila beležiti samo ono što svojim očima vidim i svojim ušima čujem? Ili da, sasvim naprotiv, ni za živu dlavu ne rasklopim tu knjigu, nego da, udaljena od fakata, disertacijom oko једпоб ргоblema pokušam opravdati sve što leži izmedju najvišeg oduševljenja i poslednjeg dnušanja? Ne, dnevnik ne mogu štampati, Još traje slađanje slojeva. Još se ne zna definitivno šta je šta medju dogadjajima, i ko je ko medju ljudima. Još se ne zna čije će zabeleške biti čitane, a čije spaljene, Još uvek su samo drobovi u ovoj zemlji potpuno oduženi dugovi, potpuno odredjene vrednosti,

A na čemu onda i problem da smirim i uobličim? Ništa još nije sazrelo, svugde još stoji rat. Još je tu ubojičenje, Još je tu zanos mržnje i osvete, Još utvara pljačke i bogšaćenja skače kao pomamna i trza za sobom milijune časti i savesti, Još su tu djenerali koji sa tučenim armijama beže, i.djenerali koji sa novim armijama prete. Još su tu konferencije, komisije, vlade, države, lige, i pojedinci koji lje to rade da pomiču kočiće na granicama, da jedne oslobadjaju a druge zarobljavaju, da cepaju stare obligšacije i kupuju nove kuće, ali da u svakom slučaju beže od dlavnih svojih dugova i nebu i zemlji ı ljudima,

Prema čemu stalnom i odredjenom dakle da istaknemo evidence života za vreme okupacije? Prema čemu svetom i večnom da uzmemo akcenat i ton isaijski? Prema čemu, kad je mir, koji je na sve dogadjaje legao, lažan mir, Kad smo iz njega izašli isto fako stari kao što su stari fenomeni okupacija i emigracija; isto tako stari kao što su stari medjunarodni ugovori po kojima se nacije zavaravaju s bacanjem jednog krila fronta na drugi; isto tako stari kao što je stara večita vojničko-politička tartiferija, koja posle ubijanja preduzima pazar, posle pazara zavere, a posle zavera utvrdjivanje novih opasnosti i pretnja i rukopolaganje novih inkvizitora života.

Sve što mogu to je: da napišem nekoliko redaka o nesrećama zbog nesreće, o psihologiji ljudi čije se vrline prestale slagati s pofrebama, o prigušenoj egzistenciji generacija koje su zapale u čauru bede i tiranije da nikada više ne izadju iz nje one same i sebe samih radi,

Još pre ulaska neprijateljeva u zemlju, katastrofalno je uticao na ljude momenat koji je stanovništvo Srbijino podelio na okupaciju i na emigraciju, »Vojska nas napušta! Sve što Je najbolje u narodu

ostavlja nas! Beže, spasavaju .sebe!« Ovom žučno očajnom shvatanju situacije odgovarao je i stav. Haljkava rezigniranost prema

284