Nova Evropa

u meni, i onda da potražim izraza kao spoljašnji odgovor na jedan

čisto unutrašnji slučaj. Jer o nesumnjivosti visokoga dara pisca ove knjige sigurno ne treba trošiti reči,

»Dnevnik Čarnojevića« treba samo što pre da izadje štampan

i latinicom, Drugo ništa!

L. Popović.

Lefopis Matice Srpshe.

Ova knjiga spada, po vremenu, i u ranu i u poratnu literaturu, a sadržinom, dobrim delom, još u predratnu, ili u taku koja sa ratom nema mnogo zajedničkog, To je, po tradicijonalnom brojanju i numerisanju Matičinu;: »Godina XCVI — Knjiga 300«, Samo uredništvo kaže.za nju, da »ovo prvo posleralno književno izdanje Matičino jeste ujedno zaključna knjiga predratne serije Letopisa«, budući da, po novome Ustavu Matičinu, Letopis ima da postane organom Naučnog Odseka pri proučavanju Vojvodine. Ova .je knjiga, medjutim, prema rešenju Književnog Odeljenja, dobila sadržaj takav da čini prelaz ka »novoj scriji«, tojest »uopšte se ne obazire na pesničku književnost«, Knjigu je uredio G, Vasa Stajić,

Kraj svih dobrih priloga i drađocenih podataka, kojih smo nalazili pre rata u knjigama i poimence u Letopisu Matice Srpske, ne držimo da treba ozbiljno zažaliti što Matica završuje svoje književno · bitisanje, i što hoće odsad da se posveti specijalnijem zadatku. Letopis je. u poslednje vreme pre rata pošteno ali s očiglednim naporom vršio svoju dužnost i držao svoje mesto, Što se njega liče, rat nije došao prerano, Ovako, ko poseduje bibliogralsku retkost; komplet Matičinih izdanja od početka Matice, taj može reći da ima u svojoj Lknjižnici skoro celokupne pisane dokumente jednog velikog perijoda kulturnog života i rada srpskog naroda, Pa šta se Još može više po22124 ! Uostalom, o ulozi Matice piše lepo sam urednik u Jednome članku ove knjige, a dopunjuje ба raniji zaslužni tajnik Matičin i urednik Letopisa, Dr, Tih, Ostojić, svojim esejom o »Narodnoj misli, ideji oslobodjenja i ujedinjenja u istoriji i književnosti Vojvodine«, Ova dva priloga, sa uvodnim člankom G. prolesora Vrhovca (»Nauka i život narodni«) ujedno su ono u ovoj knjizi na što valja skrenuti naročitu pažnju, Jer, prevod G, Mil, R, Vesnića ; »Froasar o bitci na Pločniku (1387)« mogao je izaći ma gde i ma kad, i dobrodošao je ovde jedino da — bar izdaleka — prekine monotoniju »prečanskih« imena i predmeta, kojih je prepun ovaj Letopis, i koji surevnjivo insistiraju na plemenskom značenju vojvodjanske »Srpske Matice«, A članak G., St, Stanojevića — »Vojvodina na Konferenciji Mira« —, napisan u predratnom istorijskom stilu, sa svim površnim ocenjivanjem činjenica i dokumenata, i precenjivanjem svojih rodjenih »koraka« i inače podviga, čita se kao tolike druge brošure naše »propagande« kojih smo prilično siti, Uostalom, ko zna gde ćemo se još, i u kojem sve obliku, sretati sa istim zaključcima istoga pisca,

BO

321