Nova Evropa

наше досадашње ратне и поратне литературе. То је, још више, све што млади писац тражи да буде охрабрен на даље доживљавање, и књижевно саопштавање доживљенота. У нашој »младој« литератури, много се говори о доживљавању а мало се доживљује; и много се оперише литературом, а слабо се зна у чему је она ваправо. Пустите песника, кров Албанију, па ће литература доћи и сама. | лљ O

»Dnevnih o Čarnojeviću«.

Ono što je lepo, to je umetnost moći pokazati nešto, pa ma odeljeno i tradicijonalno-plemensko, u smislu zajedničkom i općem, a načinom novim,

Kadgod me jedan rad nekog našeg književnika, koga volim, povredi, uvek mogu da kažem, sasvim prosto i lako, zašto tako biva, Ili je sve na dlaku jednako onome što je prošlo, što je mrtvo, što je odavna svršeno i završeno, pa samo kao takovo može da iraži za sebe sudjenje i odredjenje vrednosti, a danas to niko nema prava da iza zatvorenih vrata vuče napolje, nudi kad to ne treba,

i nakon stvorenja stvara, — ili je, dakle, usko i izdeljeno po predmetu, mestu, i tendenciji, i u smislu jugoslovenskog gledanja jeste strano telo, — ili je, — što je još dosadnije i gore —, po načinu,

pisanju, po izlaganju, kompoziciji, i t. d, epigonsko, ugledačko, neka vrsta posmrčeta,

Uz dubok naklon, moramo da i književnicima, predratinoj literaturi našoj, srpskoj, hrvatskoj, i slovenačkoj (S. H. S.) najučtivije ali i najenergičnije kažemo: hvala, izvolite čekati! Može i u literaturi od danas biti reči jedino o komplikovanome danas, o brigama, željama, planovima, idejama, pokusima od danas. A to »danas«, jeste jugoslovensko danas, i izmedju prošlosti i nas stoji nešto nerastumačeno, tajanstveno, veliko, — stoji život koji još nije dobio izraza, i literatura ima prva da mu dade reč!

Koliko je naše »danas« neobično i novo, vidi se i po tome što mi ne možemo više da se složimo s time da se naša literatura deli na ćirilsku i latiničku; pa ako je jedna knjiga i dobra, i lepa, i prava, a alfabetom stuprirana u zajedničkoj vrednosti, — onda je ја Епрба, добод је tako jednostrana, i pomerena pismenima, kraj sve svoje važnosti inače, za nas mriva. Sasvim se leno može da primeti talasanje, šum, i nejasno treplanje, što sada već od duže vremena i stalno uznemiruje našu literaturu. To je odbranjivanje starog od novog, žalost za onim Što više neće biti, reakcija pred svitanjem, vika i otpor pred potpunom pobedom! Ali je već velik ovo grmen danas! Tu je, naš je, jedan je, jugoslovenski je! Mi ба takova hoćemo, mi da volimo, i mi živimo za njega! | za naše jugoslovensko gledanje više nema antiteze. Pa nam je radovanje najveće onda, kada iznenada, bez izazivanja, nasilja, vidimo kako se pomaljaju, ustaju, dolaze novi drugovi naši,

Lično meni je kritičarenje odvratno, I mogu зато да Каžem ono šlo se povodom jedne knjige lično uzbudi u meni, unutra

320)