Nova Evropa

koji j аупо | 1 io se ne odnc

Piše nam jedan zagrebački pokretač: _ _ —__________ ___

>U zagrebačkim novinama 0d prošle nedelje (4. lipnja} osvanuo

je, u nekoliko raznih redakcija, »naročit dopis« iz Londona, G. Čede Mijatovića, akademika, kojim se slavi sjajan uspjeh što da je »jedan sin Hrvatske«, G. Muk de Jarić, požnjeo kao pevač u Londonu. Ja nisam od onih koji se ne bih radovao sreći svakog našeg Jugoslovenina u stranom svetu, iako u uspehu jednog operetskog реуаса, makoliko da je sjajan, ne mogu odmah da vidim, kao:G. Mijatović, nove dokaze »da naš narod nije samo jedan junačan narod, nego da je i veoma darovit i kadar da općem svetskom napretku daje kul lurne radnike i umetnike prvoga reda«. Ali, u ovom slučaju, kad je reč o G. Muk de Jariću, držim da je naročito potrebno primati s rezervom Сек ке Које G. Mijatović, tako obilno i s tolikim entuzijazmom, šalje »braći Hrvatima«. Pre svega, mi smo u Zagrebu imali prilike slušati G. Jarića, koji se okušao kod nas u operi, bez osobitog uspeha, i možemo razuveriti G. Mijatovića, da on neće „zamenili Karuza, Zatim, taj »sin Hrvafske« prekrstio se, za vreme rala, u | Beču, u Mik de Žarija,; a osim toga, u Zagrebu se govorile _O njemu i inače stvari koje ne mogu doprineti njegovu dobrom glasu. —

Mi smo vrlo skloni da ove »naročite dopise« iz Londona uzmemo s naročitom rezervom, već zato šio dolaze ispod staračkoga pera G.

Č. Mijatovića, akademika. Gospodin »grof« Mijatović — (Као 510 је poznato, G. Mijatović se potpisuje na engleskom »Count«) — пе ора

samo »u nekolikim salonima najviše britanske aristokracije«, nego se kreće mnogo i rado-i po s piritističkim krugovima. I tu onda nisu posla čista,.,, a ~ ~

*

_ Провинцијализми

Да ли сте чули за име Б. Прешиће Нисте, Нисмо ни ми. _ Али смо га, недавна, прочитали под“— једним подлиском у новобадском листу »Јединбтво«, и помислили смо, у први мах, да то мора бити »нетко«, кад онако горопадно прети да ће »најурити« уснажним замахом бича« из »храма књижевности« све оне »незване« који су се туде увукли, »тачније речено прошверцовали«.

Но све су то, и оно друго, како брзо видесмо, више мање крупне ~-

и писмене, или неписмене, »тачније речено« бесмислене реши = управо озбиљно мишљене рђаве шале, јер писац, пошто је тога на-

пабирчио за четири-пет ступаца, оставља и сам критиковање др — __ |

тима, »позванијима« од себе, и задовољава, се. једино да, ове своје локално-патријотске »напомене«, поводом књиге свога“ земљака »Буња и други у Равантраду«, прештампа, Gea ознаке где 16 раније штампано, и у један банатски лист (»Панчевац«), да би бар Ккњижарски успех био што бољи у »ужој Угарској«. O

Не држимо да оваки. поветарци шире или уже провинцијалнокњижевне узбуђености (срчбе или радости), могу много сметати народноме јединству, у данашњим приликама политичког сепараТИСТИЧКОР та : e ша . Х 5 =

урнебеса и племенске олује, Стога немамо ништа против,