Nova Evropa

Ide se mehanički tamo gde se već unapred očekuje odbijanje, Treba ата зеђе,

Na drugom uglu drugi propovednik i druga stotina, na trećem treći, Negde oko »Wall Street«-a istavio jedan neku veliku tablu na kojoj piše: »On Zna To«, To je neki profesor sa » Yale«-a štampao svoj članak što mu ga je odbila sva bankarima prodana žurnalistika, u kojem preklinje da se stvori zakon za zaštitu nezaposlenih, i udari taksa na preterane prihode, te da se spase narod, I faj se glas vapijućeg prodaje po peni komad, Bejah celo popodne u skveru kod »Public Libtary«, kraj senke ogromnog belog oblakodera, na čijem je dvadesetom katu negde »Office« sinjora Nikole Tesle, sa mekanim prostirkama i pisačicama na mašini. Svugde su unaokolo po nizovima · klupa popadale legije malih crnokosih Talijana i izduženih lraca. 1 ja sam potonuo u zagonetke njihovih bledih lica.

Jedan se nedaleko od тепе Нћо зтејао Како » The Woerld« zabavlja maštu svojih čitalaca senzacijonalnim otkrićima o Ku Klux Klanu, i tračičnim završetkom jedne orgije neke čuvene bioskopske zvezde tamo u San Francisku, Onaj drugi protestuje što ne pišu o gladi, kako umire svet, kako švindluju trustovi. – »ОтиКксе је to u Evropi... Irukče je to u MEvropi...s, — шадибе једап, — »јато ima bar koša da brani narod«.,

Veče pada. Vedro, plavo, providno njujorško veče, kroz koje ječi tutnjava vazdušnih železnica i provejava dah gasolina, Sa svele, izgažene trave ı vlažnih trotoara polako se diže para, Ali se mase ne miču., Kao da su usnule tu po dugim klupama i uz niske ograde, i kao da osećam kako im se upijaju oči u retke jesenje zvezde nemo čekajući da slične sutrašnji dan, »Kažu da će cele zime biti ovako«, šapuće Jedan kao da se boji da ga i drugi ne čuju, TI ja prolazim kraj tih potamnelih, osenčenih figura, i mislim nato koliko sam ništavan,

A eto, sada, ovde na mom stolu, stoje rasečeni poslednji brojevi vaših časopisa, što mi dolaze izćužvani i slepljeni preko okeana, i ja čitam kako se po Beogradu i Zagrebu patetično svadjaju lite-

rati i pevaju o svom EGO. Stoji i jedno pismo što mi Sa je damas

doneo onaj moj crnac krai elevatora, zagledajući radoznalo u marke na omotu. Pismo u kome mi jedan stari drug piše, iz neke banje sa jednog balkanskog budžaka, kako je tog dana bio u šumi, i mislio ceo dan — o sebi i svom položaju prema čovečanstvu. I još kaže meni, da se ne mlatim svojim pesimističkim raspoloženjima, i da ne izigravam »propalog genija«, I ja čitam te zrikavačke pesme, dok mi kroz otvoren prozor bruji u sobu noćna pesma velike varoši, i dok u pozadini moje svesti luta slika onih stotina hiljada što će večeras da prenoći po skverovima, po upljuvanim klupama, dok kraj njih važno korača i maše svojom službenom toljagom noćni policajac u ime Zakona i Reda. - _

Imam još nekoliko dolara u džepu, i iz sve duše želim još jednog Lenjina, Pa onda nek živi i dalje stari, dobri Bog, ı dobri

ljudi, = Јао 1. M. Pofrovic: