Nova Evropa

Рамјохој, po Danteu, Vilanelu, Li Po-u, La Frenu i Perigordu, | — kako to ume u sebi da ovaploti Ezra Paund, ili kao kad hoćemo da budemo jedan vek, sa njegovim modama, ljubavnim pismima, manirima i uzdasima, kao Ami Love! (Amy Lowell), Urednik jedne odlične antologije moderne anglo-američke poezije, Henrijet Monroe, koji je u isti mah i izdavač časopisa »Poetry«, dao je u svom predgovoru ovu vrlo lepu i konciznu karakteristiku savremene lirike: »Nova poezija teži za konkretnom i neposrednom nmrealizacijom života; ona bi da odbaci teoriju, abstrakciju, udaljenost, što se nalazi kod svih klasičara ne prvog reda. Ona je manje neodredjena, manje opširna, manje rečita, no veći deo poezije viktorijanskog perioda i dosta od ranijih perijoda. Ona je postavila preda se ideal apsolutne prostote i iskrenosti ideal koji sadrži individualnu, nestereotipnu dikciju; i individualni, nestereotipni ritam, Tako inspirisana, ona postaje pre intenzivna no opširna, radije gleda van no unutra, — postaje objektivnom. Izraz eksterijornost bio je primenjen na nju, ali on nije potpun. Predstavljajući konkretni objekt, ili konkretnu sredinu, bilo da su lepi ili ružni, ona traži da preciznije da emociju što se od njih dobija, i tako bezmerno proširuje opseg umetnosti, ; U isti mah hoću ovde da navedem i jednu analizu »Vers libre«-a, kako ju je dao u predgovoru svojoj zbirci pesama američki imagist Dž. G,. Flečer, »Vers libre« ne znači pobedu neke nove forme, već pobedu sadržine nad svim formama uopšte, — podčinjavanje forme sadržini. (Ovo bih naročito želeo da podvučem, jer izgleda da kod nas vlada popularnije mišljenje kako »Vers libre« · znači: dole sa aleksandrincem!, i koketovanje sa nejednakim redovima; tako da se, kao nekim čudom božijim, iz tolikih poklonika Dučićeve forme prekonoć iščauriše »vers-libertini«, verujući da su prosto svojim zbrkanim redovima i oni postali »moderni«,) Evo Plečerove definicije iz predgovora njegovim »lIrradiations«, (1915):

»Ja verujem da je poezija pogodna za toliko isto dradacija u kadenci Кас što je muzika u vremenu. Možemo da imamo jednu brzu grupu slogova — što se naziva linijom — za kojom će doći jedan slog ladan i težak; kao glatko klizanje talasa, i neosetno otplovljavanje, Il, možemo neosetno da povećavamo ili smanjujemo naše tempo, stvarajući »accelerando« i »rallentando« efekte. ili, možemo da pratimo grupu brzih linija grupom laganih, ili samo jednom laganom, ili vice versa, Najzad, možemo da imamo savršeno jednako i nepromenljivo kretanjo od početka do kraja, ako želimo da budemo monotoni,

»Dobra je pesma ona u kojoj su svi ti efekti upotrebljeni tako' da bi se dale osnovne emocije njena autora, i ono što spaja sve te emocije u ume{ničko delo upotrebom dominantnog motiva, subordinatnim temama, proporcijonalnim tretiranjem, preinačavanjem uloga, i povratkom, Ukratko, dobra pesma učvršćuje slobodnu emociju, ili slobodan red emocija, u neminovnu i artističku сеНпи,«

То је taj novi stih, koji podredjuje u pesmi izmedju onog što je od ornamentičke vrednosti i onog što je od emocijonalne; što zadovoljava najpre osećaj ili intelekt, a ne oko i ukus; i koji samim sobom zahteva da se pesma radja a ne »pravi«. »Vers libre« ne

380