Nova Evropa

Pola а

milijarde novčanica koje država štampa, danas, za pokriće budžet skog deficita, ne predstavljaju stvarnu vrijednost, budući da se iroše na neproduktivne svrhe {govoreći strogo ekonomskim | kom), i, drugo, što se taj novac, kad konačno i dodje u opticaj, ne plasira u produktivne već u spekulativne svrhe, koji po nas opet ne ostavlja za sobom stvarne vrijednosti. Tako se dogadja ono što vidimo: što više novaca tim je roba skuplja, ili drugim riječima; što je novca više, tim je njegova kupovna snaga manja, |

U od nas predpostavljenom slučaju, stvar bi stajala ovako: istim banknotama plaćala bi se radna snaga, sirovi materijal, životne namirnice i t. d,, ali bi sve išlo drugim redom. U državnim bi rukama bilo sve: tvornice, rudnici, životne namirnice, saobraćajna sredstva i ostali produktivni i transporini aparat, pa isto tako { banke, I što bi se tad dogodilo? Država bi plaćala svojim banknotama radnike, ovi bi za taj novac kupovali u državnim magazinima hranu, odijelo i t. d. A kako bi i to bilo u državnim rukama, vraćao bi se taj novac takovim procesom opet u državnu kasu. U takovom društvu ne bi predstavljao novac, prema tomu, nikakovu vriJednost, već samo sredstvo razmjene, ili prostije, jedno olakšavajuće sredstvo: za svačiji rad izdaje država priznanicu, (ako vas je volja, nazovite to banknotom, i podajte joj bilo kako ime — dolar, kruna, dinar, lej; za tu priznanicu daje država na zahtjev što za život treba, a kad natrać primi priznanicu, ona je prestala. biti dužnikom, Onome koji joj daje radnu snadu, ona daje životne namirnice, a banknote joj služe kao sredstvo knjigovodstva i izmjene, Novac ne igra ni danas drugu ulogu u društvu, samo što је [0 sredstvo izmjene, kao i ostala sredstva proizvodnje, danas u privatnim rukama; i budući da je u privatnim rukama — u bankama — vi za miegovu privremenu upotrebu plaćate otštetu, kao što biste platili recimo za kola koja iznajmite za jedan dan, To se ekonomskim današnjim jezikom zove interes, Poput nekog parazita lijepi se taj interes та sve produkte, povećava njihovu cijenu, iako njihovoj stvarnoj vrijednosti nije ništa doprineo. wu našem pretpostavljenom slučaju, vrijednost se ne bi umjetno stvarala, ona bi predstavljala stvarne troškove oko proizvodnje, tojest utrošenu količinu rada za proizvodnju, upotrebu mašina i t, d. Ukoliko bi proizvodnja bila veća, utoliko bi i vrijednost »banknote« državne priznanice — bila veća, Za otštetu rada isplaćivala bi se veća, količina materijalnih i kulturnih potreba, Е

Društvo, zasnovano na ovoj bazi, posve prirodno, ne bi trpelo

parazita i neproduktivnih sila, koje danas predstavljaju dvije trećine državnog aparata, koje služe za nasilno ugušivanje onog što ipak mora doći, Vrijedni bi čitalac mogao ovdje uzviknuti: pa to je komunizam! Nazovite to kako hoćete, mi držimo da je to budućnost,

1. Selahović.

165