Nova Evropa

Pokušaji, koji se sada čine u Srbiji, sasvim su novi, i pratiće se sa velikom pažnjom. Ako oni uspeju, služiće kao primer za organizovVanje zdravstvenih zadružnih pokreta svuda, Da li će oni uspeti? To zavisi od vodja pokreta, od pomoći koju dadne pokretu Ministarstvo Zdravlja i ostali nadležni faktori, i od raspoloženja, ili neraspoloŽenja, u redovima lekara u Jugoslaviji,

Pre pedeset godina, seoski lekar bio je vrlo važan faktor u svim mestima u unutrašnjosti Amerike, Danas su lekari u unutrašnjosti prava retkost, — oni su se preselili u male i velike varoši, Rezultat je oskudica u lekarima u nekim krajevima Amerike. I kako ne postoji zdravstvena zadružna organizacija, poljoprivrednici su ostavljeni gotovo sami sebi u pogledu čuvanja zdravlja. Amerika nije još rešila kako da se ovo stanje popravi, Jedan pokret kao što je srpski zadružni pokret postaće nesumnjivo potreban, U stvari, on je već potreban,

Zadružna organizacija u Srbiji nije labava, ona je dobro utikana, oma nije nova, Ona je dobro isprobana u toku таповћ бофта и роljoprivrednoj zadružnoj organizaciji, čija je jedna grana postao sad ovaj zdravstveni pokret. Najveća je snaga ovog pokreta u tome, Što oni koji ga održavaju i pomažu vuku koristi od nječđa, Seljaku se ova ordanižacija ne nameće, ne nalura mu se odozdo, sa visine, od ljadi ekonomski i društveno moćnijih od njega, Organizacija ova пе zavisi, dakle, od ćudi, kapriša, i pomoći bogatih dobrotvora sa humanim osećanjima, To je savršeno demokratski pokret. On je narodni, sa narodom, i za narod. 1 ako se svuda uvede, uspeh mu je osiđuran, jer on stoji na isto tako čvrstoj osnovi na kakvoj i najrodjeniji interesi samih ljudi, naročito seljaka, koji sačinjavaju 85% od celokupnog stanovništva u Jugoslaviji {ili 92% u Srbiji),

j К. R. Reeder,

šef Američke Misije u Srbiji.

Рад Америчке Мисије у Србији.

(Име, које је потписано под овим чланком, требало. би да упамти сваки Југословен. Госпођица Мек Глед спада међу оне пријатеље нашег народа, који су нам, у невољи, први притекли у помоћ, и који су најдуже уз нас издржали, Она је, од почетка 1915 —_ дошавши у Крагујевац са мисијом Госпође Стобарт —, кроз све перипетије рата, остала уз нашу војску (у Србији, кроз Албанију, на Крфу и на солунском фронту, па опет у Србији), а затим на раду за нашу децу, при Америчкој Мисији, све до данашњег дана, Њен је рад утолико вреднији и симпатичнији што га врши мирно и без труни жеље за признањем, тако да би она, вероватно, и отишла из наше земље а да јој наше новине ни имена не спомену. Нама је драго што нам се — захваљујући јој на сарадњи им на интересовању за „Нову Европу“ — даје уједно прилика да у неколико речи кажемо ово што, случајно, знамо о њену преданом и пожртвовном делу за нашег сељака-војника и нашу децу, којима је посветила несамо сву своју огромну љубав према ближњему већ и своје велике радне и организаторне способности.) 166