Nova Evropa

(»ргђајеј Сбопа«), а docnije se takova društva javljaju i po drugim gradovima Rusije, Cilj im je kolonizacija Palestine, jačanje narodne misli, širenje jevrejskoga jezika, i kulturno pridizanje židovskih masa. U to doba silne nevolje i uzbudjenja izdao je ruski Židov, liječnilc dr, Leo Pnisker, svoju knjigu o »Autoemancipaciji«, — prvi dokumenat političkog cijonizma, Cilj je te knjige, riješenje židovskoga pitanja; osnovna ieza: da se cjelina židovstva, kao heterogeni elemena, ne može asimilovati, Ni napredak kulture, ni kosmopolitizam, a ni liga naroda, u kojoj se židovstvo neće priznati jednakopravnim faktorom, ne može da riješi židovskoga pitanja; Židovi treba da postanu narodom, i u političkom smislu, Jer oni to nijesu; oni su »pojava mrtvaca koji luta medju živima«, »Jednako je sramno biti opljačkan kao Židov, kao i biti zaštićen kao Židov«, Živima je Židov mrtivac, urodjenicima tudjinac, nastanjenima skitnica, bogatima prosjak, siromašnima milijunaš i izrabljivač, otadžbenicima čovjek bez otadžbine, a svim klasama omraženi takmac«, »Mi ne brojimo Као narod u kolu drugih naroda, nemamo glasa u vijeću naroda, pa ni u

stvarima koje se tiču nas samih, Naša je domovina — tudjina, naše jedinstvo — rasap, naša solidarnost —_ opće neprijateljstvo, naše | oružje — poniznost, naša odbrana — bijeg, naša originalnost —

prilagodjivanje, naša budućnost — sutrašnji dan«. Samo autoemancipacijom riješiti će se židovsko pitanje, Treba da postanemo opet narodom, treba da sebi tražimo zemlju koja će nam biti zavičajem, centrom, U tome je sličan Pnisker budućem osnivaču savremenoga cijonističkoga pokreta; ali on se u praksi zadovoljio uzanim okvirom filantropskih kolonizatornih metoda »Prijatelja Cijona«. Još iste god. 1882, osnovana je, nakon filantropske kolonije »Mikve „israel«, prva židovska kolonija u Palestini »Rišon le Cijon«, po načelima samopomoći: 25 studenata univerziteta u Harkovu odreklo se studija i krenulo u Palestinu; njih 20 stiglo je na metu, Jedini imetak, jedini alat i jedina sprema, bio je njihov žarki zanos što su ga u srcima nosili; oni nijesu mislili ni na što drugo, već da se žrtvuju za narod, kome htjedoše da budu pijoniri i putokaz k samopomoći., U tome pothvatu bila je divna manifestacija vitalnosti jednoga bijenoga naroda, jedno htijenje nošeno vrelom krvi srdaca, jedna revolta protivu ponižavanja spolja i umiranja iznutra, Cijonska je misao, u ovim prvim i kasnijim pijonirima koji su pridolazili u Palestinu iz Rusije i Rumunjske, pobjednički uskrsla, uskrsla stvaralački na djelu, Kolonije su nicale jedna za drugom, U teškoj borbi s prirodom i s okolinom, one su cvjetale i bivale oazama u pustoj zemlji kanaan-= skoj, u kojoj je nekad teklo mlijeko i med i pjevala se »Pjesma nad Рјегтата« ..

Ти valja da se spomene ime jednog muža, koji je velik dio svoga imetka dao za procvat židovskih kolonija i škola u Palestini, nesustajući u davanju i spasavajući kolonije od propasti, sve „dok nije stao na poprište istorije židovskoga naroda savremeni politički cijonizam, — pariški Edmond Ročild (Rothschild),

296