Nova Evropa

te je nagnuta k lijevoj strani, Sva je važnost izradbe dana gornjem dijelu tijela, Glava je vanredno klasičnih crta, te će rijetko ko da ostane hladan pred izrazom one dobrote i topline,

U desnoj ladji, da udovolji želji Cavtaćana, koji su prije imali u grobištu kapelu Svetoga Roka, izradjen je u jednakoj visini poput raspeta Hrista pustinjak Roko, koji praćen od divnoga psa, objesivši tikvicu za vodu o pasu, stoji, s uzdignutom rukom oslonjen o štap, Položaj uzdignute ruke tako je savršeno izveden da ti se čini najživlja kretnja sustala putnika koji je gonjen neodloživim ciljem,

Zalaziti u detaljnu ocjenu ovih dvaju radnja, koje same iziskuju odulja razmatranja, ovom je prilikom nemoguće izvesti,

Mauzolej je okrenut vratima put Zapada tako da svećenik na oltaru mora gledati put Istoka. Svanuće zore i uskrsnuće očekuje duša umjetnika kaonoti ispunjenje neugasive čežnje iz ljudske prolaznosti, S dvora je na kupoli postavljen andjeo izradjen iz mjedi, Prikaz je andjela takav, da to može biti andjeo svih religija, kaošto je smrt zajednička za vjernika svake konfesije, Tajne rodjenja i smrti, urezane na zvonu pod kupolom, ne poznaju — kao spoljašna manifestacija života — razlike medju ljudstvom, Andjeo Mira mora takodjer da je · jedan za sve, jer samo kroz ljubav čovjek kroči s razumijevanjem u smrt, ı tamo nalazi uskrsnuće,

Mauzolej je realistički spjevana pjesma umjetnika dubokih filozofskih osvjedočenja, koja praćena na rastvorenom rtu epidavrskog poluotočića ili vihorom vjetra uzvitlane pučine ili mirom punog ljetnog sunca ili tajanstvenošću mrkle noći uzvisuje se snažna, visoka, pronoseći udisaj zdrava svježeg života što se daje ljubavi da Kroz nju nadje uskrsnuće,

Labša s Orsana (Dr. Ernest Katić}.

Колико народа живи у Југославији,

Много, и превише, јер осим Славена“) има и Нијемаца и Маџара, Румуна и Турака, Арнаута и Грка, шпањолских Јевреја и Талијанаца, тако да готово једна шестина (око 2,000.000 глава) од укупнога становништва.

% У чланку »Име наше државе«, који је изашао у 9. броју ! књиге Нове Европе, ја сам свуда писао »СОлавен«, дакле према »Југославија« и »југославенски«, па је то редакција промијенила на »Оловен«, »југословенски«, и тако је настала у мојему чланку збрка — јер сам бранио облик »југославенски« а тобоже писао »југословенски« —- с те недосљедности ми је с више страна приговарано, али је, ето, нијесам ја скривио.“)

“") Редакција је држала да, у сваком случају, треба да остане доследна своме правопису, за који се раније одлучила, па је тако учинила и код чланка T. професора Решетара, уверена да се то лепо види. Алш, на изречиту жељу писца, остављамо овај пут — изузетно — облике онако како их он пише,

Ham Ур.

206