Nova Evropa

Medjutim čitamo u novinama izveštaj čuvenih tvornica adtomobila Henrija Forda, prema kome je ta kompanija imala ove gBodine u gotovu novcu po bankama 148,615.334 dolara, a u imovini 63,848,157 dolara — dok je prošle godine imala u novcu 86,995.165, a u imovini 45,208.004., Zatim čitamo, kako je Džon D,. Rokfeler, po poslednjim statističkim podacima Henri Klajna, dotjerao svoje imanje do dve i po milijarde dolara, a porodice Di Pona, Gugenhajma, Vanderbilta, do po petstotina milijona, i t. d; i t. d, -

Treba da završim ovo dugo pismo, koje je ipak prekratko po obilju materijala, Želeo bih da bar pomenem predsednika strašnog čeličnog trusta, sudiju Gerija, i njećovu dobrodušnu humanitarnost, koja je nedavno dobila topao izliv povećavajući radnicima nadnice za. dvadeset od sto u doba opšte redukcije, U sva se zvona udarilo zbog te milijarderske veledušnosti, Medjutim, stvar je doista prosta, Koristeći se velikom besposlicom, a sem toga i štrajkovima kad su po stotine hiljada na pojedinim industrijama ostajale bez posla, sudija Geri je snizio radnicima platu po onim strahovitim toptonicama gde čovek zanavek upropašćuje svoj život posle 2 do 3 godine rada, čak na po trideset centi od sata; šada su se, medjutim, rudnici ponovo otvorili, i to usled radničke pobede sa onim starim nadnicama, što znači da se minimalno 600.000 njih ponovo uposluje, te radnici počinju u masama da ostavljaju livnice, gde su bili zbog oskudice primorani da rade, i da se vraćaju u rudnike; da bi zadržao potreban broj radnika, sudija Geri povišava plate sa po dvadeset od sto, Znači da su sudija Gefi i kompanija doskora, uz svoj lep redovan profit, proždirali i po onih dvadeset od sto od svakog radnika što im sad tako velikodušno i blagonaklono ostavljaju,

_ Ako je stara Amerika, Amerika do Linkolna, mogla da služi

„ kao primer drugim narodima, ova današnja je predstavnik najcrnjeg i najbrutalnije6 ekonomskog ropstva u istoriji, Ako smo prinudjeni da se divimo ogromnim gradjevinama, kolosalnim preduzećima, vratolomnim skokovima, moramo bar za časak, kao hladni analitičari, да pogledamo kolike su žrtve polako padale i propadale na prljavu, smrdljivu, bednu njujorškom East Side-u; koliko je duša venulo, koliko se krvi ispilo, da bi kakav egzotični, bolesni, truli milijonar ostavio nakon smrti od svog bogatstva po koji milijon za neki muzej, školu, ili bolnica; ne radi nauke, umetnosti, lepog, već da mu se ureže ime u onaj granit, i da tako bar zadovolji svoju žudnju za večnošću, kada već nije sposoban da sebe ovekoveči na koji drugi način,

Govoriće se možda o napretku, o radu, o kolosalnim uspesima i pronalascima, podstaknutim velikim kapitalom; ili o većoj vre-

„ dnosti vidljivih i opipljivih oblakodera od idealističkih teorija, Ali "mi svi znamo da ima i drugih, boljih i svetlijih puteva ka sreći i napretku čovečanstva, nego kroz vrtloge zlata, besnila, egojizma, ı mržnje, Ovakom putu mogu težiti samo oni koji šu večno i bespomoćno slepi za bolje, svetlije, više. A. zar se smemo bez otpora podčinjavati vodstvu slepih i nižih od nas? Je li to dužnost koju nam istorija nameće? ) 0 ~ 1. M. Petrović.

360