Nova Evropa

| | 4

Premda je Kardinal učinio nekoliko koraka prema vratima, želeći me se već riješiti, ja se ipak ne dadoh smesti nego mu rekoh:

— Uzoritosti! Moglo bi se prekrižiti one tačke koje se ne smiju ртораштан, а dozvoliti propagandu ostalih!

i — Budite uvjereni, da bi ostalo vrlo malo! — odgovori mi on suho,

I tu opazih da mu izraz dosade na licu prelazi u zlovolju, Zato, već gotovo na vratima, zamolih:

— Molim Vas, Uzoritosti, mogu li opet doći?

— Pa možete ! — odgovori on na moje začudjenje,

— Kada ?

— Pa — za koji dan, Ali znajte, da Sv, Otac Papa nema baš previše vremena, a bogme niti ja!,.,..

Nato mu po običaju poljubih prsten i ruku, a on mi slabim беstom ruke kao preko volje podijeli blagoslov, kao da želi da istjera iz mene nečastivoča, i okrenu se,

Bio sam ionako već gotovo na pragu te mi nije trebalo drugo do da izadjem, I izadjoh,

Opet prodjoh kroz lijepo i bogato urešene sale, pokraj livriranih slugu, a zatim kroz straže vatikanskih žandara i Švicara, sve misleći: O Simone Petre! I tebe su stražarili i čuvali — — — Ali kolika razlika izmedju ovoga žandarskoga sistema, kojim se okružio Tvoj nasljednik, i Tvoje jednostavnosti, pred kojom su drhtali vladari ovoga svijeta! ., ,. ,.

Kad sam napokon izašao na svježi zrak, odahnuo sam iz punih grudi, |

Mjesec se na obzorju ukazao sjajan i lijep. Vodoskok je na trgu Sv, Petra bacao mlazove vode, koja se na električnom svjetlu prelijevala u tisuću najljepših boja, Na trgu se vidjela tek po gdjekoja ljudska prilika, Prodjoh pokraj dva karabinijera, koji me stadoše pratiti oštrim pogledima, ali mi ne rekoše ništa,

Bilo mi je vrlo teško i tužno u duši, Pogledah na sat: bilo je skoro osam sati, Dakle je moj razgovor s Kardinalom trajao skoro cio sat,

Zamišljen, i sabiruči u pameti sve pojedinosti toga razgovora, uputih se kroz rimske ulice, Sjetih se napose toga, kako je rekao, da se vrlo varam, ako mislim da idemo ususret sasvim novim, teškim, i izvanrednim vremenima, kad bi i Crkva morala učiniti nekakav izvanredni korak napred, da izadje iz stare ukočenosti,..

U to me u mislima prekinu kričanje: — »Avanti« ! — »Avanti«! Bio je to kolporter koji je raznosio socijalistički »Avanti«,

— Da! — rekoh u sebi — Svi vi idete napred dok samo mi stojimo na mjestu, ili čak idemo natrag, Sva vaša vika ne može da čuvare Sijona probudi iz dubokoga sna „... 2

Medjutim stigoh па » Trinita dei monti« te se tu оре! zaustavih. Pogledah dolje na »Vječni Grad« i na Vatikan, Ali više nije bilo опоба гитепоба Хага 1 Нјероба plavetnila nad njima... Sve je utonulo u duboki mrak; nad gradom i nad Vatikanom nadvila se bila gusta zimska magla „..

274