Nova Evropa

Sjutradan podjoh opet k biskupu Mahniću, kako ти ођесаћ, Кагgovarao sam s njime ovaj put posve sam, i zadržah se po prilici jedan sat. Pripovjedih mu, da pristajem uz reformni pokret u Crkvi, pa mu rekoh i to da sam radi te stvari bio jučer kod Kardinala državnoga tajnika, To ga je vrlo iznenadilo. I stade se zanimati za moje propozicije, Reče, da će zamoliti od Kardinala moj spis, da ga prouči, PoНсао те da se pokorim sudu Sv, Stolice, koji da će po svoj prilici biti nepovoljan, jer da sam u nekim zahtjevima predaleko otišao, To mu obećah, i naglasih da sam već i prije odlučio povući se u mir, Samo sam htio da učinim još ovaj pokušaj u Rimu, Nato me biskup stade nagovarati da stupim natrag u katolički Senijorat, iz kojega sam bio prije dva mjeseca istupio, Toga mu ne htjedoh obećati. Govorio sam s njime mnogo o reformi Crkve, On mi je potpuno priznavao potrebu temeljite reforme, i srdio se na svoje kolege biskupe, koji neće nikakove demokratizacije, neće da sazivaju crkvene sinode i da saslušaju želje Мета ,,...

TI opet sam, odilazeći od starca biskupa, u duši ponio dojam, da on nije nepristupačan razlozima, Ali dakako — zar može on sada da počne misliti i prosudjivati sve te stvari u protivnom smjeru od onoga kojim je mislio i sudio kroz cijeli svoj život? , ..

Slijedeći dan govorio sam opet s P, Generalom o prilikama u našim samostanima, On mi reče, da ga je moj memorandum o tužnom stanju u Provinciji upravo frapirao, i da bi senešto moralo učiniti za sanaciju tih prilika, Dao je moj memorandum па ргоџсаvanje generalnom delinitoru P, Zeni, Nijemcu, koji je bio srušio našega Provincijala P, Bernardina. I ovaj mi izjavi, da mu se moj prikaz prilika čini tačnim i istinitim, Uslijed toga držao sam, da će se oni na što odlu čiti, pa sam očekivao da ću moći svojoj braći ponijeti atješnih vijesti iz Rima , , ,

Pod večer toga dana htjedoh poći opet Kardinalu po odgovor, ali te večeri nije primao posjete, Zato podjoh k njemu slijedeći dan, dne 7, prosinca u večer, — Bio sam primljen, Čekalo nas je više na audijenciju, ali ja sam bio primljen medju prvima, Kardinal me dočekao gotovo na vratima sale u kojoj je primao, želeći mi već time pokazati da će samnom biti brzo gotov, A ja sam i sam to želio, Osta– dosmo kod samih vrati, On odmah, čim sam ušao i pozdravio ga, uze moj spis u ruke i čudnovafto smiješeći se reče:

— Dakle, ja sam to sve pomno pročitao,., Onda je nešto govorio o Papi, ali nijesam razumio, da li je spis predočio Papi ili nije, Nego ga razumjeh kad mi je živo pogledao u oči pitajući:

= | 3 znate,li kakav je, odoovVOr 2 „0;

— Ja mislim — negativan ! —- odgovorih bez oklijevanja.

A on zauze važnu pozu, te mi poput kakvoga proročišta reče latinskim jezikom, naglašujući riječ po riječ:

— Non his defensoribus indiget sancta Mater Ecclesia! (»Ne treba takvih branitelja Sveta Majka Crkval«),

I preda mi spis, koji ostao beše onakav kako sam mu ga dao bio — bez ikakva pismena odgovora, dodatka, opaske,

275