Nova Evropa

сена окаје

zemlje bitno razlikovala od muzike koja su Turci u njih donosili. Duga turska vladavina našim narodom nije mogla ostati bez uticaja. na našu kulturu uopšte ni na muziku specijalno, U svima većim mestima u kojima se Turci nastaniše, i svuda gde se vršio jači dodir Srba i Turaka, ostajaše trag turske kulture i turske muzike, Kao god što Srbi nisu primili ni tarski jezik niti druga tursku narodnu kulturu u celosti, već samo neke njene elemente, tako je bilo i sa muzikom, Od turskih muzičkih elemenata naš je narod uzimao samo one koji su mu se činili dovoljno lepi a kojih ne imadjaše u svojoj muzici, Na taj način postajaše u svima našim istaknutijim cenirima, u kojima je bilo Turaka u jačoj meri i onde gde se njihov uticaj jače osećao, naročita narodna muzika, koja se razlikovala od ostale muzike našega naroda iz krajeva u koje ne dopiraše, ili slabo dopiraše, turski uticaj. Obim melodije te nove narodne muzike bi, donekle, proširen, pojaviše se u njoj novi intervali i novi ukrasi (»melizmex), i postade duža, Čista turska muzika, pak, tamo gde se nije mešala, stapala, i slivala sa našom u jednu skladnu celinu, zadržavala je i dalje svoj čisto turski tip, i sa nestankom Traka iz naših zemalja

„nestajalo je i nje, kao da je nije ni bilo,

Ako, prema dovde rečenome, podrobnije ispitamo našu narodnu muziku, mi ćemo zapaziti jedno primetno dvojstvo, Mi imamo, naime, jednu čistu, našu, narodnu muziku, iz krajeva u koje je vrlo malo ili nimalo dopirao turski uticaj; to su krajevi koji su udaljeni od većih. centara u kojima su živeli Turci, i od jačih komunikacija na kojima su se Turci osećali: u njima je naša narodna muzika malo evolujirala, a ukoliko je to bilo, išlo je samo od sebe, Imamo, zatim, našu narodnu muziku, koja se razvijala pod uticajem turske muzike: ona je naprednija i šaremnija, što je proizvod prigodnog ukrštanja. Ali i u jednoj i u drugoj ima nešto što je zajedničko, a to je da su i u jednoj i u drugoj ostali svi karakteristični znaci naše narodne muzike, naime, ostao je onaj odredjeni ritam naših narodnih melodija, ostala je ona velika sklonost njihova za .harmoniju, i ostale su one odlike naše muzike da se melodija počinje, modulira, i završuje, samo onako kako je to u čisto našim narodnim melodijama, Gde je baš бгатса izmedju jedne i druge, nije moguće tačno odrediti, jer se turski uticaji nisu prolezali na sve strane podjednako jako, niti svuda podjednako daleko. Jedno je samo pouzdano: da turski elcmenti nisu uspeli da izmene karakter naše narodne muzike, isto onako kao što, recimo, turske reči nisu uspele da izmene karakter našega jezika, Prema svemu, i onaj deo naše narodne muzike u kome su se slili turski muzički elementi sa našom narodnom muzikom u jednu celinu nije, dakle, turska muzika, kao što se u nas često kaže, već naša muzika sa turskim elementima, sa primesama koje smo mi primili i prekuvali i, tako da kažem, »ponašili« (nostrificirali),

Vlad. R. Gjorgjević.

470