Nova Evropa

Takvi su uzroci učinili da se, pojedinačno, ili u grupama, naseliio i u severoistočnoj Srbiji dosta rumunskog stanovništva, Njegovo naseljavanje otpočinje otkako je severojistočna Srbija seobom stanovništva, u drugoj polovini XVII veka, kako rekosmo, ostala sa vrlo proredjenim stanovništvom, a gdešto i sasvim pusta, Naročito ih se mnogo doselilo za vreme austrijske okupacije Srbije (1718—1739), Oni su se naseljavali i posle toga; a kad je, u početku XIX veka, Srbija oslobodjena od Turaka, došlo ih je vrlo mnogo, Ima ih koji su došli u Srbiju tek pre četrdeset do pedeset godina,

Još jednu stvar treba naročito naglasiti, a ta je: da svi Rumuni u severoistočnoj Srbiji nisu Rumuni i po poreklu, Mnogi su od njihovih predaka. bili nekada Srbi, koji su usled turske паjezde, ratova, i nasilja, prebegli u Rumuniju i istočni Banat, tamo se rumunizirali, pa docnije, kao Rumuni, zajedno sa pravim Rumunima, dobegli opet u Srbiju, To kazuje i njihova tradicija. Mnogi od njih pričaju o tome vrlo sveže i vrlo ubedljivo, To pokazuju i mnogi njihovi običaji koji su isti sa srpskima, To, najzad, pokazuje i njihova tradicija o srpskim istorijskim ličnostima, dogadjajima, i mestima, dok o rumunskima ne zna ništa,

umuni su na zemljištu Srbije, i pod Turcima, i docnije u slobodnoj Srbiji, bili u svemu na ravnoj nozi sa Srbima, Knez Miloš ih nije odvajao od Srba ni u pogledu zaštite ni u pogledu dužnosti i oslobadjanja od nje, Srpsko zakonodavstvo je bilo prema njima isto kao i prema Srbima, Rumuni su u Srbiji naš'. pravo utočište, i ognjište, slobodu i uslove za normalan život. To je uzrok što su oni uvek bili zadovoljni i lojalni gradjani, i što nisu pokazivali želje da se vrate otkuda su došli,

Tih. R, Djordjević,

Cincari, ı Meglenski Vlasi,

To su dva romanska narodića sa glavnim sedištima u južnijim delovima Balkanskog Poluostrva, Do pred kraj 19, veka malo se čega pouzdanog znalo o Cincarima i o njihovim srodnicima, Meglenskim Vlasima, A 1891 godine najpre iznese Konstantin Jireček dosta valjanih podataka o Cincarima u Bugarskoj; a zatim su (1892 i 1994-5 godine) izašla o Cincarima i o Meglenskim Vlasima glavna i ujedno najbolja dela od nemačkog naučnika Gustava Vajganda, i ubrzo zatim i velika kmjiga rumunskog pisca Jovana Neniceskua, Posle su nešto novih podataka o njima saopštili na prvom mestu J. Cvijić, zatim F, Kanic, V, Knčov, i drugi, — Prema materijalu dosadašnjih ispitivača iznećemo ovde glavnije podatke o tim balkanskim narodićima,

461