Nova Evropa

O romanskom:- stanovništvu naše zemlje u starini,

Pitanje romanskog stanovništva naše zemlje prije dolaska Slovena na Balkan, i u prvim stoljećima njihova državnog živola, stoji u uskoj vezi sa pitanjem o postanju balkanskih Romana uopće, Ovo se pitanje tretira odavna u nauci i osobito zanima naše susjede Rumune, koje držimo potomcima ovih Romana, Teorija o njihovu postanku imade dosta, i one imaju već priličnu starost, jer se već u 18. stoljeću počelo o tome raspravljati, Za rumimsku nacijonalnu doktrinu imade ovo pitanje upravo onakovu važnost kao što je za naše Ilirce imala slovenska ideja, Rumunska narodna svijest odavna se hrani time, da su današnji Rumuni izdanak balkanskoga latiniteta.

Postanak balkanskoga latiniteta, i njegova geografska raširenost, poznati su nam u glavnim crtama, i. j. mi znamo Slavne konture razvoja njegova, ali ne znamo pojedinosti roma– niziranja pokorenih Ilira, koji dodjoše već u prvo vrijeme naše ere u okvir rimske imperije, Mi znamo, naprimjer, dokle je sezala, za doba careva i u vrijeme dekadence imperije, slera latinskoga, a dokle sfera grčkoga jezika, Granicu izmedju obiju oblasti povukao je Jireček, Ta je granica išla od sjeverne Albanije preko Skoplja i Haemusa u pravcu prema Crnome Moru. Prema tome je gotovo cijela maša današnja prostrama država pripadala sferi latinskoga jezika u vrijeme dolaska Srba, Hrvata, i Slovenaca, u ove zemlje, Naši preci nadjoše na teritoriji koju okupiraše romanizovane Ilire, koji po svoj prilici nijesu više govorili svoga ilirskoga jezika, Izvjesnosti u ovome pogledu nema, a neće je ni biti dogod se ne objasni pitanje, da li su današnji Arnauti potomci Ilira ili Tračana, i gsdje su oni bili u vrijeme dolaska Slovena u ove krajeve, Izvjesno je samo to, da nema nikakovih vijesti o tome, kako dugo se je ilirski jezik sačuvao za vrijeme rimske imperije, O sačuvanju tračkoga jezika znade se doduše nešto više, Latinski natpisi, koji sadrže ilirska, narodna mena u latinskome tekstu, ne dozvoljavaju o tome nikakova zaključka, Oni samo govore u prilog mišljenju, da su se romanizovani Iliri služili latinskim jezikom i onda kad su zadržali svoja imena,

Nekoja imena. mjesta u unutrašnjosti naše države dozvoljavaju zaključak, da je romanizovanje pokorenih TIlira išlo vrlo brzo, kao i u drugim krajevima prostrane imperije, Današnji je Kostolac, naprimjer, očito latimska riječ castellum, sa poznatim našim deminutivnim nastavkom, U rimsko doba zvao se Viminacium, očita latinska riječ vi m en = vrba sa latmskim adjektivnim sufiksom — aceus, Odgovara dakle

472