Nova Evropa

našem geografskom nazivu Vrbnik ili Vrb оузКо, Таkovih bi se primjera dalo navesti iz svake пазе pokrajine, Takovi nazivi mogli su da nastanu samo tako, što je stanovništvo bilo latinizirano, a to je i sasvijem razumljivo, jer su uz Dunav bili veliki rimski garnizoni, koji su i ovdje, kao i па drugim mjestima, recimo na Rajni, bili najveći propagatori latinstva, Današnji Ptuj, rimski Poetovio, bio je, primjerice, golem rimski garnizon pamonske nizine za zaštitu Akvileje, jednoga od centara latiniteta, odakle je Slovencima i Hrvatima dobrim dijelom došlo kršćanstvo, I ovaj kraj bio je za dolaska Slovena, kako se iz analize imena mjesta može зак иčiti, posvema latiniziran, tako da i ovdje naidjoše Sloveni na romanizovane Kelte, kao i u provinciji Norikum,

Iz sakralnih natpisa sa ilirske teritorije, kao naprimjer iz naipisa iz Privilice kod Bišća, opet proizlazi, da su ilirska božanstva bila identifikovana sa latmskima, Vjera dakle nije

mogla zaštititi ilirski jezik od latimskoga.

Kasniji divni razvitak kršćanstva u Saloni (Solinu), Sisciji (Sisku), Sirmiumu (Mitrovica), i t. d., samo je požurio proces romanizovanja, tako da se s punim pravom može vjerovati, da su naši preci zatekli na današnjoj teritoriji stanovništvo koje je bilo posvema romanizovano i nije više govorilo svoga prvotinog jezika, Taj je zaključak tim opravdaniji, kad se uzme u obzir, kako su divno bile uredjene rimske ceste u Tlirikumu, 1 kad se zna, da je i ovdje bilo veteranskih kolonija i dovodjenja latinskog življa, trgovaca, i t, d, iz Italije, A ovi posljednji faktori bili su odlučni, naprimjer, za romanizaciju Galije i Iberije,

Dolaskom Slovena na Balkan propadoše, kako se izvjesno znade, jaki centri latiniteta, Propade Salona, Epidaurus, Doclea, i Lt, d.,, koji su podržavali jake veze sa zapadnom Romanijom, Istočna, balkanska Romanija, našla se ovim faktom otsječena od svog pravog ognjišta latiniteta, i poče da se sasvijem drugojačije razvija, poslije 7, stoljeća, nego li zapadni latinski svijet,

Apsurdno je misliti (kao što je činio Strohal u »Pravnoj povijesti dalmatinskih dradova«), da je dalmatinskih Romana nestalo dolaskom Hrvata, i da su dalmaiinski Romani kasniji import Mletaka i crkovnjaka-latinaša, Dolaskom Slovena ma Balkam nije nestalo Romana, ni u unutrašnjosti zemlje, a kamo li ovdje, Nastale su samo stanovite promjene u načinu njihova života, Interesanino je malo izbliže posmotriti sve te promjene iako za 'ovaj posao nema nažalost ·detaljnijih vijesti, Dalmatinski dokumenti i starosrpske hrisovulje dopuštaju mam zaključak, da su za balkanske Romane nastale dvije sasvijem različite kulturne simbioze {zajednice) izmedju Slovena i Romana. Izvjesno je, da je pučanstvo dalmatinskih gradova bilo u prvi

473