Nova Evropa

mah većinom romansko, dok se slovenska kolonizacija odraničila samo na okolicu, da kasnije infiltrira i gradove, Ovo romansko-dalmatinsko pučanstvo samo je nastavak istarskog i iurlanskog romanstva. Stvorilo je ono, u ranom Srednjem Vijeku, i svoje posebne romanske dijalekte, kako možemo zaključiti iz nekih vijesti popa Dukljanina i ostalih kasnijih potvrda. Čak do prije dvadesetak godina sačuvao se je posebni romanski dijalekat u Sradu Krku. Sve ove stvari lijepo je proučio turinski romanista Bartoli, Interesantno je, da se teritorija ovoga krčkoga romanskogša govora dade, na osnovu imena mjesta, tačno ograničiti, Kad se obavi ovaj posao, dobije se ujedno lijep pojam o slovenskoj kolonizaciji Krka, Ovaj će se posao, mislim, morati obaviti i za svaki dalmatinsko-romanski grad, Iz ovih će radova rezultirati, da je dalmatinsko-romansko pučanstvo bilo isključivo gradsko pučanstvo, i da se je kasnije stvorila samo u gradovima simbioza izmedju Romana i novopridošlih Slovena, Kako je pak staro romansko gradsko pučanstvo bilo kilturno jače, nije čudo što je u primorskoj romanskco-slovenskoj simbiozi bila romanska kultura jača od slovenske, Ova premoć latiniteta dala je i odsudan pravac našem književnom nastojanju na Primorju, — stvorema је srpsko-hrvatska literatura kojom posvema obladavaju romansi duh i forma,

Sasvijem drugi oblik dobila je druga romansko-slovenska simbioza, koja se razvila u unutrašnjosti Balkana, odnosno naše države, Slovenska kolomizacija, kako je bilo i naravno, ргоtegnula se je u prvi mah na polja, doline, i teritorije oko rijeka, i t, d,, Tako se je stvorilo poljoprivredno stalnosjedilačko 510vensko pučanstvo, dok su Romani i Arnauti ovim faktom bili potisnuti u brda, i morali se silom prilika pretvoriti u pastire i momade, koji se sele zajedno sa svojim stadom, tražeći pašu. Iz starosrpskih se hrisovulja tačno vidi (prema interpretaciji Novakovićevoj i Kadlečevoj), da je Srbim seljak sjedilac, dok je Vlah nomad, pastir. Iz istih se listina nadalje tačno razabire, da su ovi Vlasi narod dvojezičan, koji u svojoj sredini govori rumunski, a u vezi sa Srbima ili Hrvatima srpsko-hrvatski, Oni se neprestano sele, i prekoračuju daleko prema jugu liniju koju je Jireček označio kao granicu romanstva, Dolaze u Tesaliju, u okolicu Soluna, na Pind, Olimp, i t. d., Interesantno je, da su imena tesalskih Vlaha, što ih navode vizantijski pisci, mahom slovenska, dok su imena onih Vlaha koje spominju srpskohrvatski dokumenti doduše većinom slovenska ali ih ima i vrlo karakterističnih rumunskih. Vidi se, dakle, da je ovdje slovenski kulturni elemenat, koji potječe od stalnosjedioca-seljaka, bio jači, nego li u primorskoj simbiozi, Analiza rumunskog leksikona, rumunskih narodnih pjesama, i njihove narodne orna-

474