Nova Evropa

poznata danas i mnogim pustolovima u Jugoslaviji bez kneževske titule i bez intelektualnih sposobnosti Dra, Luja Мојпоvića; ı mi ne bismo imali naročitog razloga da navaljujemo baš na njega, jednoga od tolikih, da se tu ne radi o povredi i drugih, viših, principa,

Otvoreno da kažemo, i mi smo mišljenja, da bi Dr, Lujo Vojnović »bolje reprezentovao« Jugoslaviju, recimo pri pregovorima sa Vatikanom, nego pop-Janjić ili ovome slični »prvaci« naše današnje vlade, Ali je nezgoda u fome što ne znamo, dokle bi reprezentovao samo Jugoslaviju, i da li ne bi došao u iskušenje da se primi »misije« i sa druge strane, ) „Jer naši domaći pljačkaši na istaknutim položajima, koje okrivljujemo za korupciju, to su ljudi nemoralni, u sukobu sa krivičnim zakonikom, koji će ih pre ili posle pozvati na odgovornost i poslati na robiju; dok je tip kneževskog pustolova, o kakvom je ovde reč, amoralamn, takoreći nesvestan svojih moralnih · obaveza prema društvu i narodu, Dr, Lujo knez Vojnović ima punu glavu uzvišenih misli, »>rečč poštenje i krepost vazda su mu na ustima«, kao i puno drugih »krasnih saveta i mnogo zlatno zrnce moralne poduke«; ali, »ustajući neprestano u svojim spisima protiv ljudskih zabluda i slaboća« on sam za

· sebe misli da njega ne vezuje nikakav moralni ljudski zakon,

te »zapada svaki čas u najveće opačine«, On smatra, da ga njegove intelektualnč sposobnosti lišavaju svake odgovornosti pred društvom i moralnim zakonima, i da on sme da čini sve što mu padne na um, da bi sebi učinio život udobnijim i prijalnijim, izbegavajući jedino neposredne sukobe sa kaznenim zakonom, Zato je Dr, Lujo Vojnović, kao javan radnik, više opasan nego koristan za društvo i za državu, i zato se mora na njegov rad i na njegovo kretanje obratiti naročita pažnja, Našu je pažnju on naročito izazvao, svojim nesmotrenim i netaktičnim držanjem prema G, Dr, Hinkoviću, na koje je, upozoren, reagovao još пезтојтетије i drslcje, Mi, naravno, ni danas nemamo nikakve animoznosti prema njegovoj ličnosti, nego ga posmatramo ozgo, kao tipa, jer, kako on sam kaže {u »Epilogu« »Padu Dubrovnika«, knjiga II, str, 329); »Ništa nema za istoriju prijatnijega od pravičnosti prema propalim veličinama«. | МС.

*} Vidi, u ovoj svezi, prikaz M, Krleže u »Književnoj Republici« za mart 1924 (str, 118—121); »O dračom Bogu, o grofu Luji Vojnoviću, o t, zvslobodi savesti i o mnogim drugim velikim i malim stvarima«.

216