Nova Evropa

Anatol Frans sav je karakterisan već svojim detinjstvom, Malo, nežno, fino dete, — ljubimac svoje majke, koju je on najviše voleo, i koju je, kako sam kaže, jedino voleo, jedina strast njegova života; Jedne majke koja je bila nemilosrdna u svojoj ljubavi, i neumorna u svojoj nežnosti, uz to inteligenina i pronicljiva, te od koje je i sam dobio glavne duševne osobine koje će ga karakterisati celoga života; inteligenciju, i preveliku osetljivost, Rodjen u porodici knjižara, medju knjigama, takoreći u knjižari, on je odrastao možda na najlepšem mestu u celome svetu, najlepšem i po prirodi i po civilizaciji, — na keju Sene, preko puta od Luvra, u položaju koji je neobično voleo i stalno opevao, Pored knjiga i slika iz Francuske Revolucije, i iz Napoleonove Epopeje, u dućanu svoga oca, slušao je razgovore ljudi koji su prisustvovali Revoluciji, i koji su se divili veličini Napoleonovoj, Na ulici, svuda je vidjao tragove teologije, koja je ispunjavala ceo Srednji Vek i koja je s pomoću slika prodirala u sredinu 19, veka, Svuda je, isto tako, vidjao i. tragove 18, veka, sa njegovim ljudima i idejama, svima njegovim idejama, I zato je prigrlio svaku ideju koja bi došla do njega, svojom pikaninom senzualnošću,.. U školi, slab djak, zato što ga ne interesuje ono što govori učitelj; spor, otsutan, samovoljan u ćutljivosti, nezavisan, on umire od dosade na školskim klupama, Flegmatičan, on se ćutanjem i pasivnim otporom brani od kritike i prekora učitelja, Bez inicijative, i već onda bez radosti, on je isto tako već i bez ikakve vere. Jedino što Sa privlači u veri i u crkvi to je — sladostrasni miris tamnjana i ženske toalete, Постаје, и »Есоје дЧез Сћагјез«, бде uči da čita stare tekstove u originalu, A, Erans počinje da voli i miris starih knjiga i božanstvenu prašinu biblijoteka,

Kao prvi veći posao, A, Frans sredjuje biblijoteku jednog bogataša, koji ima knjiga ali ne ume da ih čita; iz toga će posla izaći jedan deo njegova slavnog romana »Zločin Silvestra Bonara« Docnije, da bi mogao živeti, postaje bibliiotekarem Senata, Tu više vodi život unutrašnji nego spoljašnji, — radi svoj posao, ali je očigledno njime nezadovoljan, On je doduše ispravan činovnik, ali nipošto nije revnostan,

A, Frans pisao je vrlo malo, Taj pisac, koji je dao u svemu nekih pedeset knjiga, bio je vrlo spor, i pisao Je samo iz zadovoljstva, Najpre ga privlači ličnost Alfreda de Vinjija, kod kojegđa voli apsolutno bezverje i aristokratsku usamljenost, i kao prvi svoj veći rad on daje Vinjijevu biografiju (1868), U isto vreme, A, Frans piše stihove, tako lepe i savršene da potsećaju na Šenijea, — pomislio bi čovek da će biti velik pesnik, i samo to {»Počmes dorćs«, 1873). Medjutim, njeća ne zadovoljava ritmička poezija, i on nastavlja pišući ritmičku prozu сејоба svog veka, Godine 1881, njega sustiže prva velika počast: Fran-

218