Nova Evropa

misli, neću da se oduprem Duhu, I zato dižem ovaj glas и риstinji s ove Univerze iz Salamanke, koja se drsko nazvala »ommium scienfiarum princeps«, Moju je Karlaji nazvao »tvrdjavom neznanja«, a nedavno neki francuski književnik »Univerzom Jantazmagorija«; iz ove Španije, »zemlje snova koji postaju realnost, ognjišta viteškog ideala«, Slave Protureformacije u XVI stoleću,.,.

Talijanski preporoditelji, humaniste, s Erazmom na čelu, držali su Lutera varvarinom, koji je iz kloštra crpao snage, Као Bruno i Kampanela, Ali taj varvarin bejaše njima brat blizanac; suzbijajući ih, Đukao je mjima uz bok zajedničkog neprijatelja, Sve nam je io, ponavljam, donela Renesansa i Reformacoija, i zatim Revolucija, njihova kći, Donela nam je takodjer i novu inkviziciju: inkviziciju Nauke i Kulture, koja se služi, kao oružjem, ismehivanjem i preziranjem:. onih koji ne ustupaju pred njenom ortodoksnošću,,,

Naša je zapadna filozofija sazrela, i došla do svesti same sebe, u Atini sa Sokratom; a došla je do ove svesti posredstvom dijalog4, socijalne konverzacije, Duboko je značajno, da se je nauka o urodjenim idejama, o objektivnoj i normativnoj vrednosti ideja, — ono što se posle u skolastici nazvalo realizmom, — formulisala u dijalozima. One ideje koje su realnost, imena su (kako je učio nominalizam); ne da nisu više od imena, flatus voci, nego se pre može reći da nisu ništa manje od imena: jezik nam daje realnost, ne kao prosto sredstvo, već kao prava pit, dok je sve ostalo, nema ili dizartikulovana predstava, samo skelet, I tako logika deluje na estetiku, pojam na ekspresiju, na reč, Ali, s druge strane, istorija, proces Киture, dostiže svoje savršenstvo i svoju pumu efektuaciju samo u pojedincu, A da je pojedinac svrha Univerzuma, to osećamo vrlo dobro mi Španjolci, Nije li govorio već Hjum (Martin A, L Hume, »The spanish peomple«) o introspektivnoj individualnosti Španjolaca, što sam ja posle komeniovao (u eseji »El individualismo espafiol«, »Eseji« sv, 7.). I možda baš ovaj isti introspektivni mdividualizam nije dopustio da izniknu iz nas sistemi usko filozofski, ili bolje mefafizički,.,.

Možda i nije potrebno tražiti heroja naše misli u nekom lilozofu od mesa i kostiju, već u biću fikcije i akcije realnije od svih filozofa, — u Don Kihotu, Jer, nema sumnje, postoji jedan filozofski kihotizam, i jedna kihotska filozofija, Postoji možda i kakva druga španjolska filozofija, ona konkvistadora, ili ona Lojole, i — ponajviše još u redu apstraktne misli, ali oseСапе, — ona naših mistika, Ali, šta je bila mistika Svetog Ivana od Križa (San Juan de la Cruz) do lufalačko witeštvo božanstvenog osećanja? A zar se za filozofiju Don Kihotovu ne može isto tako reći, da je bila idealizovana, da se je borila za ideje? Bio je to spiritualizam, borba za duh...

175