Nova Evropa

ne izgubimo u prebrojavanju uzrok4, Pa ipak, razum nas primorava da zamislimo da je postojao jedan „početanm, prvi, uzrok, iz kojega su svi ostali prosledili kronološkim redom, Isto je tako teško za ljudski razum da pojmi, da vreme u Stvarnosti ne postoji, A ipak, vreme је samo jedan simvol promene u stvarima u relativnome svetu, Ima li ikakve razlike, — kada bismo ovu pojavu posmatrali sa visine Stvarnosti, TL. J. kada bismo se sami pretvorili u Stvarnost, — геcimo primera radi, ima li ikakve razlike u životu izmedju insekata, koji za nekoliko časaka prežive rodjenje, rastenje, parenje, množenje, starost, i smrt, i neke vrste sisara, Koji sve te promene Života prožive za nekoliko stotma godina? Dok je vreme svih tih promena očevidno nesrazmerno u rclaciji s ljudske tačke gledišta, život i kod jednih i drugih tekao je potpunim svojim normalnim tokom,

Prostor (veličina i daljina) takodje je teško shvatiti da ne postoji u Stvamosti, Ovi su pojmovi produkat ljudskog uma za. merilo materijalnih stvari, — izvan toga, prostor ne postoji, jer ukoliko ove stvari mogu biti infinitivne u pravcu ogromnosti, primorani smo zamisliti da su isto tako infinitivne i u pravcu sićušnosti [minutnosti), Svet je, dakle, i infmitivno veliki i infinitivno mali, Astronomija mam pruža sliku veličine, veličanstvenosti i ogromnosti sveta; a bakterologija nam daje pogled na veličanstvenost sićušnosti sveta. A ipak, gledani iz »očiju« Stvarnosti, bez razlike na ogromnost i sićušnost kako oni čovelku izgledaju, nemaju mesta u Stvarmosti,

Dalje je ljudski razum primoran da zamisli, da Stvarnost sadrži u sebi svu silu koja postoji, jer drugog izvora izvam Sve-sile nemoguće je shvatiti, Svaki zakon koji operiše u svetu postavljen je od nje, te je prema tome svaka manilestacija energije, snage ili sile, zapažena ili očigledna u prirodi, samo jedan deo sile Stvarnosti.,

Dalje je ljudski razum primoran da zamisli, da Stvarnost sadrži u sebi sve moguće znanje ili svu mudrost; jer van nje nemoguće je da postoji ikakvo drugo znanje ili kakva mudrost, te stoga sve znanje i sva mudrost moraju biti u njoj. Sve znanje i sva mudrost u relativnom svetu proističu iz Stvarnosti, inače ne bi bilo moguće da postoje, jer odakle bi mogle proisteći? Efekat nikada ne može biti veći od uzroka, Ako išta postoji što je nepoznato Stvarnosti, tada to ne bi moglo biti poznato relativnom svetu i njegovu linitnom razumu, Stoga se sve znanje, bez obzira na vreme, mora malaziti u Stvarnosti, A. ipak, Stvarnost nije moguće zamisliti da razmišlja kao čovek; jer čovek u svom razmišljanju samo crpe znanje iz rezervoara Vasione s pomoću uma. Naprotiv, iz najdubljih okultističkih izvora doznajemo, da Stvarnost izražava, ipak, jednu vrstu razmišlja-

204