Nova Evropa

То добро зна свак козод осећа

како ти лако обећајеш сваком

u мир и срећу, које не имаш

и које никад нећеш имати.

Што дуљи живот, више несреће;

а најлакше је младу умрети, (Превео, Ж. Векарић.)

Mikelandželo pesnik.

Beata Falma ove non corre tempo, (Blažena duša gde ne juri vreme.)

Nema ništa snažnije, što bi nas prisililo da se udubemo u Mikelandželovu dušu, nego mjegova poezija. Ona je tako različna, tako udaljena, od onoga što su ljudi često nazvali tim imenom, da nam se češće dogadja, da bilo na početku ili u sredini kakove pesme zastanemo skeptični i nesigurni, neuvereni i SOtovo odbijeni,, Neki put susreće se neobična tvrdoća izraza, nevešto naslaganih, iz kojih izbija stihotvorstvo, te izaziva u nama neprijatni utisak neuspelog vežbanja. Drugi put otkrijemo golo nizanje reči i fraza, koje bi imale biti misaone, ali ostaju ispod očekivanja, smrzavajući u nama osećaj što se bio probudio usled tragičnog stanja duše. Onda se još razotkrivaju pred našim očima nategdnuta vezivanja i nejednakosti stila, koji umaraju IT teraju u očajanje, Sve se razvija posred gustih mrežica sene, koje često i neoportuno prekidaju celovitost vizije, tako da prevoji iščezavaju u tamu, koja nas podseća na halucinaciju, i krik nelagodnosti pada u grobnu tišinu, Je li to poezija?,,, Pre bi se reklo da je ovo predporodjajna faza Jednog pesničkog sveta u svitanje, ili Vulkanova radionica u kojoj pakleni veštaci kuju nelikovna dela; ili još bolje, da se dlikovito približimo pesnikovoj realnosti, radionica Jednog kipara, koji je tek delomično iz svoga mramorja iščeprkao fantazme svoje umelinosti, Tek оуда-опда 1 po koje savršeno delo,

Sa formalnog gledišta, tako se pouzdano može da sudi o Mikelandželovoj poeziji, U svome pesničkom delovanju, on je retko kad premašio stupanj koji predstavljaju u vajarstvu »Tamnice« iz Bobolija ili »Pieta« u Palestrini, To je, dakle, jedan nesavršen i niži stepen umetničkog stvaranja, Ali, kolika sreća da je takav plan Mikelandželove stvarateljske aktivnosti našao izraza, više nedo u moćnim i pateličkim mramorima, isto toliko i nakon svega, u reči! Jer mi osećamo da

315