Nova Evropa

pozicije i od perijoda. Otuda se radja onaj teški, ubrzani, i polomljeni oblik, koji vredi kao poezija koja nije književnost, kao večan izražaj one večne realnosti koja je duh.

Karakteristika koja nas se u Buonarotijevu duhu majviše dojima, jeste napor ({»sforzo«). Uz umetnikovu sjajnu i plodnu stvarateljsku delatnost, koja predstavlja spontanost u najvišem stepenu isda dostignutom od čoveka, stoji moralna priroda izmorena nekim unutarnjim nezadovoljstvom, usled želje ! рођиде та бозродагепјет 1 uspinjanjem: za бозродагепјет пад рптодот, ђат и пајуебој од пјетаћ тапџезасја Која је га umetnika realnost stvaratelja; za uspinjanjem, u pravcu sveta slobode, koji beži od simvola i koji se ne pušta zatvoriti u oblike, te koji se za jedan jedini časak zatvara u oblik da bi ба posle prevalio i raskinuo, To je mržnja naspram granicA4, koju prati težnja prema neograničenome i večnome,. Nema ništa što bi nas više бапшо пебо оуај gSladni lovac za neograničenim, kome je priroda dala dar najsavršenije umetnosti: vajarstva, Dar poseduje kraljevsko veličanstvo; ali se njemu mora katkad da pričinjava jadnim, kao kakova ponižavajuća rušoba, — Као verige za besnažnoga roba.

U jednoj jedinoj tačci, hitroj i lakoj, nailazimo na vezu izmedju sadržaja i oblika u Mikelandželovoj umetnosti; a veći u njoj oseća se, kako duh hoće da nadvisi vlastito stvaranje, kako suština hoće da probije kroz oblik...

Napor, koji je najintimnija suština Buonarotijeva života, i koji postaje prototipom svih nješovih zamišljaja i svih njegovih dela, zasluživao bi da bude potpunije prikazan nego što mi to možemo ovde da učinimo, On prelazi iz intimnoša života u umetnost i u kulturu Mikelandžela, i mi ga tu pronalazimo, kao pokušaj da sintetizuje Grčku i Hrišćanstvo, genije Renesanse i Protureformacije. U duši, u umetnosti, i u istoriji, Mikelandželo pokazuje uvek jednu i istu intenzivnu težnju, da dosegne, da božanskom vatrom učvrsti medje koje se odbijaju od realnosti: u njihovoj fuziji, realnost će nadvladati samu sebe, neće više biti ona sama, preći će u neograničeno, Posred uzburkanih valova svojih HgurA4, što jure i propinju se, stoji Mikelandželo sam, najveći osudjenik medju svojim osudjenicima, jer Sa muči me{alizička bol od granicA4, i sili ga da oseća gorki oirov u svakom kalu života, A budući da je granica sam svet, i sam čovek koji je izbegava, to je taka jurnjava kroz izmučene oblike, ako i pokazuje kretanja koja imaju svoju metu izvan sveta, ipak osudjena da ostane samo sena — simvol, Cela se umetnost razvija na ovome planu irealnosti, dok čovek stoji iznad nje, i on se, u borbi sa svetom (protiv samoga sveta, ne i protivu njegovih zala) obraća Bogu, Obraća se Bogu zato, da ponovno potvrdi,

318