Nova Evropa

ба иуек гатгитен, 1 сезјо таато БИ па пјебоуој з!таш, тако шКкаа nismo sumnjali u njegove dobre namere i u njegovu političku okrefnost. Njegova lična sujeta, i važnost koju Je pridavao svojim političkim misijama, nisu nam dopuštali da uvek jasno vidimo šta se krije iza onog što on misli i što hoće, pa smo bili skloni suditi ga po onome što bi preuhitreno govorio i pisao pod neposrednim utiskom svoga temperamenta 1 odviše svestam dobre stvari koju je želeo zastupati, Taj sud ispadao je usled toga ne retko nepovoljno, U isti mah videli smo da da neobično cene i vole ljudi ponajbolje upućeni u dogadjaje i stvari, odlični poznavaoci i naših prilika i evropske politike. Retko je koji naš čovek na strani toliko zadobijao ljude i imao lično takih političkih veza i uspeha kao Supilo, Profesor Masarik je rekao za Supila, povodom Fridjungova Procesa, — a Siton-Vatson je to često ponavljao od svoje strane —: da bi za пјеба тефпио ође ruke u vatru. Siton-Vatson da je smatrao prvim jugoslovenskim političarem, »elementarnom političkom snagom, koja obraća na sebe pažnju već samom jačinom volje«, i, zajedno sa Vikemom Stidom, tada urednikom »Tajmsa«, činio Je sve da ga u Londonu dovede u vezu s najuficajnijim ličnostima Forenj-ofisa. U Italiji je imao odlične prijatelje medju najuglednijim intelektualcima, tako Guljelma Ferera i gospodju Ferero-Lombrozo, i Gaetana Salveminija. Isto tako u Rusiji i u Francuskoj, Njemu su se olvarala vrata gdegod bi zakucao, pa ба je to možda i dovodilo u iskušenje da sam vodi politiku i onde gde bi imao biti samo eksponentom ili posrednikom svoje grupe ili onih koji su ga izaslali, To je izazivalo zlu krv kod njegovih drugova sa kojima je radio, i otud toliki česti sukobi i stalna razmimoilaženja. Najzad je ostao u prijateljstvu, od celog Jugoslovenskog Odbora, jedino sa Meštrovićem, koji je — nebudući i sam profesijonalan političar — posmatrao rad sviju bez truni zavisti, pa je u svakome cenio ono što je u njemu, u duši, мч бе пебо ono što bi mu se na usta prelivalo, Sad, kad se počinju otvarati tajni arhivi, i kad progfovaraju ljudi koji su dosad — po zvaničnoj dužnosti ili iz diskrecije — ćutali, vidi se, da su Meštrović i Siton-Vatson dobro poznavali Supila, i da ga nisu odviše precenjivali,

Već sa ovo nekoliko stranic4, što smo ih na brzu ruku uspeli sakupiti i izneti, daje se lako pročitati i uvideti, da je Frano Supilo bio n e k o, ličnost koja se izdvaja medju našim praktičnim političarima, i da je poimence svoje drugove političare Jugoslovenskog Odbora nadmašao za čitavu glavu, Trebaće ma isti način ustanoviti i njedov odnos prema ostalim članovima predratne Srpskohrvatske Koalicije, dok je bio medju njima. Svakako se i tu već sada može reći, da nije bio ni u ono doba veći oportunist ı manji Jugšosloven od drugih istaknutih političara Koalicije, ubrajajući tu i njegova glavnog premca Sveto-

339