Nova Evropa

Kroz Jugoslaviju. I: Zagreb, i Beograd.

{Gospodjica Verind, pisac ovoga opisa puta po Juđoslaviji, poznata je našim čitaocima iz ranijih svojih članaka u »Novoj Evropi«, od kojih Je poslednji izišao u broju od 21. decembra 1924, Tamo smo istakli, da je ona — za vreme Rata — prevela na engleski mnoge naše narodne pesme, i napisala poznatu istoriju Srbije, u izdanju znamenite londonske zbirke »Home University Library«. Ona je prošlog leta prvi put proputovala Jugoslaviju, i posle toga je napisala. ovo pismo za »Novu Evropu«, Gospodjica Verinš je poznata i kao slikar-akvarelist, pa je na svome putu kroz Jugoslaviju skicirala čitav niz snimaka naših predela, poglavito dubrovačkih i dalmatinskih. U drugom jednom članku donećemo njene utiske iz Sarajeva i Mostara, i iz Dubrovnika, Splita, i ostalih dalmatinskih бтадоуа,)

Naš čovek ma Zapadu, ako je i čuo za Jugoslaviju, zamišlja sebi pod niom malu zemlju koja se za nekoliko sati može preći s jednog kraja na drugi kraj, To je, medjutim, zabluda, Orijentekspresu treba oko dvadesetičetiri časa dok kroz nju prodje; a put iz Beograda na jadransko primorje, kroz Bosnu, — ako ne želite da putujete noću, — traje gotovo pet dana, Jadranom, na ladji, od Kotora do Reke, ima da se provede dve noći na moru. Ja sam sve to iskusila prošlog leta, na svom putovanju kroz Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, i Dalтасјји.,.. -

Prelazeći iz Italije u Jugoslaviju, još od granice, upustila sam se ı razdovor sa svojim saputnicima u vozu, Svako je đovorio o politici, Dodirivali smo raspre i razmirice medju pokrajinama Jugoslavije posle Rata. Gotovo svi prisutni slagali su se u mišljenju, kojemu je jedan mlad trđovac ukratko dao izraza ovim rečima: »Mi smo jedna porodica; ali kad starija sestra hoće da uzme sebi sve što je u kući najlepše i najbolje, onda se ostali bune i nastaju svadje i surevnjivost«... Sen Turaka, vidljivija — kao sve neopipljive stvari — za one koji je posmatraju poizdalje, još uvek počiva nad ovom zemljom, u vidu rastrovanog političkog morala, i u dobro poznatoj sposobnosti podjarmljenođa da sam nameće drugom jaram čim mu se zato ukaže prilika, Neočekivana sreća i veličina pomerili su ravnotežu demokracije u Jučoslaviji, pa čisto izgleda da se ova neće moći uspostaviti dođod ne izumre čitava današnja бепетасђа, Опа је, Као опо Мојзје, забједаја ођесапи zemlju, ali joj nile sudjeno da u njoj poživi,..

Kad smo već kod politike, da odmah nadovežem još jedno svoje spoljno-političko, upravo »patrijotsko«, opažanje. Čim sam

138