Nova Evropa

volimo, i više cenimo, Glavna odlika ove književnosti sastoji se u tome, da je istinita: neposredno doživljena i diktovana osećanjem, To može da bude, često, i kakvo jednostavno pismo, ili kakav mali stih, ili dnevnik i uspomena, Bez te književnosti svetska kultura bila bi prazna, bez duše, тако ко Ђ]о и пјој опе дтибе, izveštačene i izmišljene, bri· Ђалфле 1 зепхастопајпе, Шегаите i »reputacije«, Mi priznajemo, doduše, i onu »književnost radi književnosti«; ali smatramo da ona dolazi u drugi red, tek pošto je ona prva tu, i osigurana, Književnost treba da je »ogledalo života«, pa u njoj tražimo pre svega život i — čoveka; a književnik, u svojim menama i »ekstra-turama«, interesuje nas tek pošto smo zadovoljili 'svoju nasušnu potrebu za običnim i svakodnevnim, večno-istim, Od ovih osnovnih pojmova i shvatanja udaljili su se mnogi naši “današnji pisci i pesnici, pa lutaju u svojim čunićima sa veštački naduvanim jedrima po kosmosu, od rasnog ekspresijonizma do Sumatre i zenita, G, Muradbešović otišao je Još za korak dalje, ili za pedalj više: on se i kao kritičar razmahao, pa ne dopušta ni drugima da misle i pišu drukče nedo oni nje= govo društvo. Za njega su ove i ovake uspomene »beskrajne deskripcije najneznatnijih sitnic4a« i »površne sentimentalnosti bez velikih emocija«. Mi bismo i njemu, i mnogom njegovu literatnom druđu, od srca poželeli da doživi poneku onaku »neznatnu silnicu« kakve opisuje kroz celu svoju knjigu Ves. Vukićević, — odmah bi bolje znao šta je to »velika. emocija« i kako se do nje dolazi i o njoj piše, Ali dabogme, kad ovome junaku s pozornice svi oni doživljaji djaka-narednika u Srbiji pod neprijateljem nisu drugo do »samo jedna bežanija«, onda je teško objasniti mu, u čemu je doživljaj, i osećanje, i emocija. Onda je on, po našem skromnom mišljenju, uopšte daleko od toga da pravilno shvati i oceni književnost i književno delo, pa jč kritikujući »stavio u sumnju« svoju ozbiljnost i svoju ionako još neproverenu »kulturnu reputaciju« i kao pisca. Dakle, da se razumemo: prvo -— čovek, a onda tek pisac i kritičar; ako iza književnika ne stoji čovek, onda je cela njesova literatura, u najboljem slučaju, vatromet, koji blješti i тазепјије OČI, ali ne Sreje i ne svetli, | Neka bi mladi pisac, i naš nekadašnji saradnik, primio ovu malu lekciju od jednog dugogodišnjes studenta književne istorije i urednika lista onako iskremo kao što mu je dajemo, i neka se ne bi osetio odviše povredjen u svojoj književničkoj sujeti, Sujeta prolazi, dela ostaju, — a on nas je svojim neumesnim 1 neumerenim mnapadajem izazvao, da mu javno kažemo ono što i njemu, i svakom mladom literatu, ako nas pita, radije govorimo u četiri oka, — Ни с

156