Nova Evropa

ovi faktori utiču na nju; ona: je primarnija i njezinom voljom države katkada mastaju, dobijaju oblik, i ruše se, Država пе stvara kulture; imade čak mmogo slučajeva u kojima је ni ne podiže, nego radi svesmo ili nesvesno protivu nje. Kao što narod i država, tako i kulturni i državni princip mogu da idu naporedo jedan s drugim ili jedan protiv drugog; ali oni nikako nisu, niti će da budu, identični principi, barem dok traje sadašnje društvo i danas mogući pojmovi o državi, Mi smo zagazili duboko u jednostrani etatizam, i uz našu skromnu društvenu organizaciju, a prirodno jaku ali pod uticajem države premalo razvijenu kulturu, nije nikakvo čudo da mnogi očekuju »bolju«, »veću«, i »jedinstvenu« kulturu od države, Značajan primer, koliko još vlada nama hegelijanska filozofija o državi i Kavurova politička praksa, Pritom zaboravljamo, da Nemci i Talijani imađoše već ođavna, pre пебо što su težnje za državnim ujedinjenjem postale akutne, jedinstvenu tradicijonalnu Walturu, i u svojim genijima izraz nemačke, odnosno talijanske, psihe.

Alo. uzmemo za kulturu definiciju O, Špenglera i N. Berdjajeva, sledaćemo u njoj primarni i vitalni duhovni princip, bitnu, organsku silu, iz koje izlaze originalni stvaralački činovi, i koja neprestano asimiluje u sebi hranu što joj dolazi izvana. Kultura pretpostavlja jednu marodnu psihu, individualitet koji nije identičan s pojmom naroda u političkom smislu, Ona se pojavljuje u obilju i raznovrsnosti oblika, u sili koja ih prožima i tera da rastu, cvate, i radjaju plodom; ona se ogleda u relidijoznom i umetničkom životu, njezini tonovi drhću u melodiji narodne pesme, i njezine boje nijansiraju пагодпе nošnje i ornamente; ona se oseća u svemu Što izvire iz primarnog stvaranja, iz težnje za ličnim, savršenim, neograničenim, i večnim, Kultura je, ukratko, zbir sviju duhovnih osnova i mamnifestacija života jednog naroda; a psiha nječova: je, prema našem shvatanju, najviši izraz svih težnja i plodova kulturnog stvaranja, njihova simteza, besmrtna stanica koja prima u sebe ono što je bilo i ono što jeste u najčistijem i najpotpunijem njegovu obliku, Država, kao sekundarni princip, koji može da bude bez velike važnosti po marodnu kulturu, ali i od velikog značenja za mjen avtonomni razvitak, ne stvara dakle narodnu psihu; naprotiv, ova utiče na samu državu i na njezine oblike, Narodi imadđu kulturu i sopstvenu psihu u slobodi i ropstvu, pod parlamentarnom i apsolutističkom vladavinom, stoga može da postoji nacijonalna država i bez jedne kulture i jedne psihe

Ali nema sumnje đa postoji u funkciji svake države, u praksi njezine vlasti, očita: tendencija da stvori surogat za kulturu, odnosno da svede kulturu na paralelni tok sa civi“ lizacijom, Ovu tendenciju državne sile i vladalačke prakse

14