Nova Evropa

djene još Sanstelanskim Ugovorom plus Solun“) U to su doba Mladotarci svojim radom zagrozili srpskim, buđarskim, i orčkim pretenzijama na teritoriji njihovih saplemenika u okviru Turske, pa ta akcija Mladoturaka, u prvom redu, a zatim i akcija Sila Sporazuma, dovele su do pregovora o Balkanskom Savezu, kome je prethodio Savez izmedju Srbije i Bugarske. Kao što se vidi, položaj Srbije u momentu sklapanja Saveza sa Bugarskom bio je vrlo težak, Dve su glavne ideje dominirale željama našeđa naroda u pogledu rata protivu Turske: prvo, oslobodjenje i ujedinjenje naših saplemenika, koji su — po našem shvatanju, po tradicijama, i po našim istorijskim pretenzijama — bili nesumnjivo naš elemenat; drugo, potreba i želja za izlaskom na more, radi naše ekonomske emancipacije, Prvoj ideji bila je glavni suparnik Bugarska, koja je stajala na isključivom gledištu da je cela Makedonija, etnički i iskorijski, njena poz krajina, Drugšoj našoj ideji glavni je protivnik bila Austrija: ona Srbiji nije dozvoljavala ekonomsku emancipaciju, želeći da nas stalno drži u ekonomskoj potčinjenosti, Iz takvog stanja proizašli su, na kraju, sukobi koji su doveli do oružanih konflikata i sa jednom i drugom državom, Pred neminovnošću dogadjaji koji su se odigravali u Turskoj, moralo se pristupiti sklapanju saveza protivu Turske. Pregovori o Savezu prolazili su kroz razne mene i peripetije, u kojima je glavnu reč sa strane zvanične Srbije imao tadanji Ministar Spoljnih Poslova, pokojni Milovan Milovanović; on je, pri tome radu, obaveštavao i druže ulicajne ličnosti, medju kojima je bio, u prvom redu, pokojni Nikola Pašić, Prema tome, rad na sklapanju Saveza nije bio isključivo rad Milovanovićev, O postojanju pregovora, i kasnije Ugovora o Savezu, bila je obaveštena i naša Organizacija, preko pokojnih Dragutina Dimitrijevića-Apisa i Bogdana Radenkovića, koji su se veoma interesovali za to pitanje; ono je, po našim tadanjim shvatanjima, bilo jedno od najbitnijih za dalji i krajnji cilj Organizacije, opšte ujedinjenje, Taj naš cilj dao bi se, uglavnom, ovako formulisati: pobediti Tursku svim silama; u pogledu teritorija, osigurati desnu obalu Vardara, ali nepraviti veliko pitanje od veličine teritorije koja bi pripala Bugarskoj, budući da neminovno mora doći do ujedinjenja izmedju nas i Bugar4; dobiti izlaz na more oko Drača ili San-Gjovani di Medua, Osnovica za ovako mišljenje, bila je nepokolebiva vera u našu snađu i našu sigurhu pobedu nad Turcima, Nažalost, ta

*) Članak Marka Cemovića, »Srpsko-bugšarski Ugovor 1912«, u »Politici« od 1, avgusta 1925, koji vrlo kategorično tvrdi, da je u Pešti, izmedju cara Franca Josila i cara Ferdinanda, zaključena »podela Srbije izmedju Austro-Ugarske i Bugarske«,

313