Nova Evropa

zacija Makedonije u zasebnu autonomnu provincijui«, uz napomenu —: ako se ovaka Makedonija »ne bi kosila s interesima srpskoga ili bugšarskođa naroda«; u ovom slučaju, Makedonija bi se imala pocepati na severozapadnu i jugoistočnu: Srbija se obavezuje, da neće pretendovati na jugoistočnu Makedoniju, а Вибагзка ргипа ођејеХепи granicu, ako se u korist ove Sranice izjasni vrhovni arbitar — ruski Car. Obe strane primaju i priznaju, kao konačnu, onu liniju koju Car obeleži odgovarajućom pravima i interesima obeju zemalja. Arbitraža je predvidjena za slučaj ako bi izbile nesuglasice prilikom tumačenja i sprovodjenja u život člana drugog Ugovora o podeli Makedonije, Tako sa Rusija i Petrograd postali idejnim središtem borbe Srbije i Bugarske oko Makedonije. I borba je otpočela neposredno iza objave rata Turskoj od strane balkanskih saveznik4, Prema svedočanstvu ruske »Oranžne knjige« za dodinu 1914 (vidi br, 134, 135. 136. i dalje), Pašić je snabdeo Srpsko · Розјапзфуо и Реггобгади još 15, septembra 1912 poverljivom

naredbom, da odmah počne pripremanje terena za prisajedinjavanje Srbije obojih zonš predvidjenih Ugovorom — i sporne i nesporne. Isto tako, na drugoj strani, ni Bugarska nije gubila vremena, To »pripremanje terena« izbilo je na površinu marta 1913, kad je u Petrograd doputovao bugarski general Ratko Dimitrijev, ovenčan slavom junaka od Ге-Вигбаза. Već sutradan po dolasku izjavio je Ratko, na jednom skupu javnih radnika u salonu A. N, Brjančaninova {pod predsedništvom prof. M, P, Čubinskog), da »će doći do krvi izmedju saveznikA zbog Makedonije«; a ubrzo posle te izjave, otpočeo je otvorenu borbu u korist bugarske teze šef ruske demokracije u Državnoj Dumi, prof. Pavle Nikolajević Miljukov, On je 24. marta 1913 održao predavanje »T Turska kriza i Balkanski

Savez«, u kojem je — prebacujući uzgred Crnogorcima što su зе »upeli iz petnih žilšA da osvoje Skadar, etnograjski čisto arbanašku varoš« — blagoslovio cepanje Makedonije, i nago-

vestio da će »doći do okršaja izmedju slovenskih balkanskih državA, ako Rusija energično ne bude nastojala i zahtevala, da se Ugovor o podeli Makedonije tačno izvrši...« (»Molva« od 25. marta 1913). Iz Sofije dolazi depeša, da se »sprema zaštita bugarskih okrugA zapadne i jugozapadne Makedonije роsednutih srpskom i grčkom vojskom« (»Molva« od 30, marta i, 8.). Bugarska dakle mobiliše snage i prelazi u napad, sa više stran4,

Potpisani Ugovor jasan je ı precizan; njime se predvidja nesporna bugarska zona — Jugoistočna Makedonija, ı sporna zona — severozapadna Makedonija (Skoplje, Kumanovo, Tetovo, i dalje). Ova sporna zona trebala je da bude objektom arbitraže ruskog Cara. Sa formalne strane, dakle, položaj Bu-

338