Nova Evropa

О

manjih »vodja« i faktora u HSS (koje idu čak tamo do »saveza sa Madžarima« i »kineskog zida« izmedju Hrvatske i Srbije, što ih nudi kao svoj intervju stranim korespondentima ogorčena Sospodja Marija Radić), Kako dakle da saznamo, šta upravo · hoće SD-koalicija u ovome trenutku, i u čemu se mišljenja i uverenja njena vodjstva slažu a u čemu se razlikuju, odnosno šta je ono zajedničko što ih drži na okupu, ı da li je to dosta jasno i čvrsto da ih — do pobede — i održi na okupu?

Ponavljamo i opet, da ne želimo otežavati položaj vodjama SD-koalicije, čeprkajući po njihovim uzajamnim odnosima u koaliciji i u stranci, i tražeći gotov i delinitivan program za budućnost. Ali smatramo doista da ćemo im pomoći, i osobito da ćemo koristiti stvari za koju oni vode borbu a koja i nama leži na srcu, ako postojimo na tome, da treba da jasnije uoče za čim idu i šta hoće da postignu, tojest da moraju pre sveša sami imafi čistije pojmove o krajnjim ciljevima svoje zajedničke akcije, pa u tom pravcu davati obaveštenja svojim masama i uputstva svojim pristašama, Ovako kako je, svako vidi samo njihovo ogdorčenje i nezadovoljstvo, i njihovu odluku za borbom, ali niko ne vidi, u kojem pravcu će, 1 do kojih ciljeva, tu borbu voditi, i dokle će je zajednički voditi.

Sve da G, Dr, Maček i ne govori javno o Odluci od 1. avšusta, i što je s njome u vezi, sasvim drukče nego G. Pribićević, mi svi dobro znamo da njihove ideje o državi, i o preuredjenju države, nisu identične, ni blizu, i da se oni zasad slažu samo u onome što ih — preko tih ideja — zajednički tišti, Uostalom, oni su samo u koaliciji, pa mogu i hteti ići zajedno samo dotle dok ne postignu svoj glavni cilj: jednakost i ravnopravnost, a posle opet svako na svoju stranu. ipak, i u tom slučaju treba da znaju, i kažu, šta zasad hoće, i dokle će da idu хаједпо, јазтије пебо što su to dosad smislili i rekli, Neka nam stoga dopuste da mi otvorimo diskusiju po ovome predmetu, te da doprinesemo — alo je moguće — i lakšem budućem sporazumevanju medju njima samima, koje nam se čini nadasve potrebnim, Mi ćemo njima ostaviti njihovu »faktiku« — koju oni, uzđred budi rečeno, često precenjuju —, pa ćemo se držati samo suštine pitanja, koja se ne daju rešiti sama od sebe, izbegavanjem ili oklevanjem da se dodiruju teški i »delikatni« momenti i odnosi; jer našto rizikovati da, u jednom kritičnom času, dodje do zabune ili slabosti prema zajedničkom protivniku, ili do razlaza sa saveznikom usled nesporazuma, ako se to daje izbeći time što će se malo mućnuti Sglavom pa doći do čistije pojma i odredjenije ideje šta se hoće i za čim se ide?,..

Posle onog što smo dovde već rekli, ne ostaje nam mnogo da kažemo na adresu G. Pribićevića, Umerenost u tonu, Do-

371