Nova Evropa

Dok Fran Mažuranić — pjesnik »Lišća« ı »Od zore до mraka« — kao optimist, obuzet veličanstvenošću primorske noći uzima barku, lijeda u nju dignuvši vesla, i pustivši da je more i vjetrić nosi kud hoće, kuša da prodre u tajne svemira i odgonetne zagonetku svijeta, Kranjčević — sljedbenik Harmanove filozofije besvjesnoga — zagleda se takodjer u zvijezde, tražeći iza njih u svemiru sebe samoga kao prapočetak svega stvorenoga. Sin Gornjeg Primorja, Silvije Strahimir Kranjčević visoko se uzdigao iznad svoje zemljake, za koje on u sebi trpi:

Ja domovinu imam, tek u srcu je nosim, I brda joj i dol,

Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud savjet prosim, I gutam svoju bol,..

U Kranjčeviću ponovo oživljava stari gornjoprimorski duh pun filozofskog idealizma De Dominisa, Vergerija, Patrića, Ferkića, i ostalih, Goli i kameniti krš, koji je rodio Mažuraniće, Kumičića, Novaka, i Kranjčevića, kolijevka je naše književnosti,

Trebalo bi da se zadržimo malo i na ostalim odličnim književnim imenima 12 охоба kraja: Anta Tentora, noveliste koji riješava pretežno socijalne probleme i kriminalne dogadjaje otoka Cresa, Lošinja, i zapadne Istre, rodjenoga Cresanina, dijete mora koje ба vabi na slikanje njegovih bura i noćnih idila; Josipa Gržetića, Krasanina, i Josipa Draženovića, u čijim se novelama i crticama u svoj svojoj ljepoti odražuje naš Gornji Jadran, Pa su tu još — pored Frana Mažuranića — i pok, Milan Ogrizović, te KatalinićJeretov, Viktor Car Emin, Cihlar-Nehajev, Janko Polić Kamov, i toliki drugi, Treba spomenuti opise Kvarnera Milana Šenoe, sina Augustova, koji je i sim napisao poznati roman »Čuvaj se senjske ruke«, Svi ovi dornjoprimorski književnici, sve do najmladjih, povezani su morem; za njih je more ono što su za Edgara Po-a zubovi Bereniče, t, j. ideje, ideje, ideje, koje oni nižu u svojim književnim radnjama poput pjene koju more niže na morsku žal na sve načine i u svim bojama:

Danas sam pošao na žal,

Da tuđu utopim u more,

Danas sam pošao na žal,

Da osjećaje sa neba pokidam

I razbacam po žalu kao biserje,,,

(Borislav Istrijanski, »Na Petaku«,)

Ali ne možemo više zastajati, jer nam je vrijeme da završimo. Moramo preći tek sa nekoliko riječi i preko cijele likovne umjetnosti Gornjoprimorca, koja se — isto tako kao i književnost

77