Nova Evropa

bio tipično primorsko selo (kao i Grobnik, Hreljin, i Bribir, koji su takodjer, poput Trsata, bili »ukrašeni« gospodskim dvorima — »kaštelima«), to njegov stanovnik i nije mogao biti drugo do zemljoradnik.,

S istočnim dijelom današnjeg sušačkog gradskog područja, s Dragom i Kostrenama, stvar stoji ponešto drukčije. Draša i Kostrene nisu nikada ulazile u sastav tirsatske gospoštije, nego su kroz više stoljeća bile sastavnim dijelom gradskog municipija bakarskog, pa su se Kostrenjani i Dražani, po primjeru gradjana Bakrana, vrlo rano počeli baviti pomorstvom, Njihova pomorska djelatnost porasla je, pogotovo kad je izgradnjom Karolinske, docnije i Lujzinske Ceste, došlo do intenzivnije izmjene dobara izmedju kvarnerskoS zaledja i ostalih primorskih i prekomorskih krajeva, Ali je i tada zemljoradnja predstavljala osnovicu njihove privrede; a što je još značajnije, ni u pomorstvu nije kod njih tada još dolazilo do asocijacije individualnih napora i preduzetnosti: nicali su pojedini »armadori« (brodovlasnici) i brodograditelji, ali svaki od njih radio je za sebe, dok su pomorski radnici, mornari, išli svaki za sebe »trbuhom za kruhom«, te plovili pod zastavama svih mogućih pomorskih nacija, unajmljujući se ponekad i kod »principala« gusara! Napornim radom, na brodovima-jedrenjačama stečeni »fiorini«, »cekini«, »napoleoni«, lire turske i »šterline«, brižljivo su se pohranjivali u ormarima, čarapama, i sanducima; a čitave generacije pomoraca i njihovih obitelji živjele su i kuburile u kroničnom — kako bi Rusi rekli — »njedojedanjiju«, pa iz tih anemičnih vremena i potječe karakteristična anegdota, prema kojoj je Kostrenka svojoj prijateljici, koja ju je posjetila, tek onda ponudila šolju kave kad je gošća već izišla iz kuće!,..

Do sedamdesetih godina prošloS stoljeća, Sušaku nije bilo gotovo ni trađa, Postojala su — kako rekosmo — sela Trsat, Podvežica, Draga, ı Kostrene; ali se na užem, uistinu sušačkom, području, izmedju donjeg toka Rječine i zaliva Martinščice, nalazilo sveda par zgrada, dvije-tri krčme {sabirališta krijomčara, riječkih izletnika, i putnika), crkvica Sv. Mihovila i »brajde« (vinogradi), Da se iz tog neuglednog embrijona rodi veće naselje, konačno i grad Sušak, trebalo je da se centralistička Austrija preobrazi u dualnu Austro-Ugarsku: nagodbe iz 1867 i 68 godine, kao ı famozna nagodbena »krpica«, otac su i majka današnjeg Sušaka, Naime, postavši gospodarima #гапзјајбапзКе polovine Hapsburške Monarhije, Madžari su, s pomoću nagodbene »krpice«, definitivno izdvojili Rijeku u stfatutarno uredjeni »corpus separatum«, i učinili je svojim emporijem, povezavši je prvorazrednom željezničkom magistralom s Budimpeštom. 1 kroz dva decenija intenzivnih madžarskih nastojanja, Rijeka se je iz relativno neznatne trgovačko-ribarske varošice (po rangu, gotovo iza Senja) izdigla do stepena jedne

94