Nova Evropa

Sušak — juče i danas.

U poroznoj, vapnenastoj, formaciji primorskoga krasa, a pogotovo na kvarnerskom primorju, oskudnom vodom, i osrednji potok, koji ljeti ponekad i presuši, dobija ponekad naziv »velike rijeke«, t. j. Rječine, Obale take jedne kvarnerske Rječine dijele danas dva vjekovna rivala na Jadranu, dvije rasne i nacijonalne težnje, dvije države, pa i dva gradska naselja: Rijeku i Sušak, Sušak je daleko mladji od Rijeke, Tako je mlad da je Rijeka već imala nesamo bogatu istoriju nego i brojne svoje istorijoбтаје Кад зе Sušak tek radjao, 1 da u sastav sušačkog gradskog. područja ne ulazi starodrevni Trsat (»Tarsatica«), povijest Sušaka bila bi parvenijski neugledna!

Područje na kojem je u najnovije doba nikao Sušak bilo je kroz dugo vrijeme feudalnim posjedom, koji je često i ргеčesto mijenjao gospodare. Ukrštavali su se tu utjecaji i interesi Venecije, Austrije, i hrvatske feudalne gospode, — Frankopana, koji su — poput svih feudalaca — bili zadojeni mrnjavčevićevskim pretenzijama, koje su ih dovele pod skut pa i pod mač hapsburških autokrata. Tek pod konac 18. stoljeća, neposredno pred slom feudalizma i »prosvijećenog« apsolutizma, došla je matica današnjeg Sušaka, trsatska gospoštija, u sastav bakarskog municipija, da u njemu ostane do 1875 godine, U ta feudalna vremena, područje Sušaka bilo je dotovo isključivo domenom agdrikulture, a njegov stanovnik — tada još zgoljni čakavski Primorac — bio je mahom zemljoradnik: na obroncima i padinama ftrsatskog brijega nizali su se vinogradi, vrtovi, 1 »omejci« {ogradjeni šumarci i pašnjaci) trsatske gospoštije i trsatskih franjevaca, bakarskog kaptola, i po kojeg riječkog patricija. A djedovi današnjih trsaćana, podvežičana, dražana, i kostrenjana — Trsat, Podvežica, Draga, ı Kostrena su sastavni periferični dijelovi današnjeg grada Sušaka — zgrtali su, pa od bure i kiše uporno branili, svaku pregršt ilovasto-crvenkastog humusa, da na njemu ихбоје ро Кој trs, uljiku, »mendulu« (badem), smokvu, trešnju, i po koje »pero« salate i povrća, kao i svoje nebogate fravnike, hranitelje njihove većinom sitne stoke, Živjelo se je tada, na području današnjeg Sušaka, više gladno nego sito. A nije bilo, ni za lijek, kolektivne svijesti, kolektivnog pregalaštva! Vrijedio je princip: »Svaki za sebe, Bog za svel!«., Iz tih vremena, mi gotovo i nemamo istorijskih dokumenata koji bi svjedočili da su se stanovnici staros Sušaka zanimali pomorstvom, pa se iz toga, golovo sigurno, dade zaključiti da onii nijesu bili pomorci, mada su živili u blizini mora, Ali to nije čudo: navigacija 1 pomorska trgovina savijaju sebi gnijezdo u primorskim gradovima, dok se u primorskom selu pojavljuju tek u rudimentarnom i primitivnom obliku; a kako je stari Trsat

93