Nova Evropa

Nakon Rapala i prestanka falijanske okupacije, Sušak je ušao u novu eru svog Života: on diše na svoja i na puna pluća; on nije više ekonomska depandansa i predgradje Rijeke, nego je »Svoj na svome«, opasan takmac Rijeke, koji je privredno sve više potiskuje i imobilizuje,

U poletu je i u razmahu je savremeni Sušak, То ба možda i ponajviše karakteriše, Istina, naša spoljna i željezničko-tarifalna politika, neko vrijeme (pogotovo od 1924-26), prijetila je da će, u odnosu prema Sušaku, kompromitovati pa i upropastiti svršeno djelo, Lokalni ljubomor ostalih naših primorskih gradova popularisao je, na neko vrijeme, nastranu krilatica: »Štošod зе ибим ха Sušak, ide na korist Rijeke!l«, koja je naškodila Sušaku, Ali je život uklonio sve te aberacije i dokazao, da izmedju Sušaka ı Rijeke, poslije Rapala, nema simbijoze nego samo borbe i antiteze, Život Je pokazao da Hijeka gubi, dok Sušak dobija: sa svojih pola milijona tona godišnjeg prometa, sušačka luka je već prestigla riječku, otevši joj dobar dio njezine zarade, U posljednje vrijeme i depopulacija Rijeke, dovedene u ekonomski ćor-sokak, vidljivo napreduje, dok se broj sušačkih stanovnika rapidno diže. Ranije je sušački potrošač svoje potrebe, dobrim dijelom, podmirivao na Rijeci, a danas je obratno; pa zato riječka grosistička i detaljna trgovina sve upornije nastoje da težište svoje djelatnosti prenesu u Sušak. Podju li stvari ovim tempom i dalje, uskoro bi Rijeka mogla postati »il sobborgo parassita« Sušaka!..,

Ali — »nema ruža bez trnja«! Naknadno, uzakonjenom naredbom Pokrajinske Vlade u Zagrebu, Sušak je — još godine 1919 — formalno proglašen gradom. Stvarne preduslove, medjutim, za gradski život dobio je, kako rekosmo, tek Rapalskim Ugovorom, koji je povukao granicu dviju država Rječinom. Ali Sušak nije bio pripremljen da preko noći počne živjeti samostalnim životom grada, Otuda mnoge aktuelne nevolje Sušaka! Prije svega predratni Sušak nije imao gotovo nijedne gradske institucije, a kategorički imperativ njegova novog života i nove funkcije lučkog grada traže da se sve institucije, na vrat na nos, forsiranim tempom, izgrade. Ali to nije sve, Sušak još nema dušu grada, nema gradjana, u punom smislu te riječi; a to se, dakako, teže izgradjuje i akvirira nego li mrtvi objekti uredjena gradskog života (vodovod, električna rasvjeta, kanalizacija, gradski magistrat, tržnica, gradske socijalne i higijenske ustanove, ı t. d.), koje Sušak postepeno, iako možda odviše sporo — tek sada dobija, Proces urbanizacije nije se u Sušaku razvijao organski, pravilno, i zbog toga savremeni Sušak predstavlja neobično sirov socijalni, a i kulturni, ambijenat: njegovi socijalno-kulturni molekili su još u haotično-anarhičnom gibanju i pomjeranju, adhezija im je minimalna, a društveno-kulturna selekcija jedva je i započela, Tu,

98