Nova Evropa

Sehira je moja lepa, sa dugim dršbom od dubovine. Ožbo na četiri huta. Smeje se hladno Pao led. Lena je i mrzovoljna, puna prezira. Voli da leži u fravi i da gleda u nebo. Koji put, za razonodu, zaigra se grmljem, bacajući ga onabo тогпо 5 Боrenja jasena. Tad se smeje, Бао dete slanoj slini bada ga prsha po jagodicama. Ali ponajčešće je crna i žalosfiva.

Ah, a onda, had se ugreje, Pabo seče! Seče Бао razjarena zver. Pada, malena i svela, bez predisaja, i zuiz! Бао sirela bad zablešti, zarije se u srž stabla. Zrab ипаоро!о 2атерн, а зеђе ртећдајц рер. Хант зе izvlači, da što bolje rastvori razdelinu, a onda ponovo zviz! — već je do same srži. Hrast se obomito rese bez preloma, milujući donjim lišćem mladu hrašćad, lagano unaobolo, da ih ne presfraši, hao da da je zadrmao slabi vetar s mora. Stari hrast je ćutljiv, hao majha boja umire.

A sehira peva. Diže se, pada, i peva. Zarumenela se sva, i smeje se u bleshu. Kao luda. Ja je se ne bojim. Ne vidim „drugo do faj blesaP, što huji i vrišti: zviz! zviz! ... Ne osećam više ruhe. Blesah me privlači b stablu, i odbacuje unazad. 2012! Mala sehiro od čeliba, zviz! Probrčimo šumu! ...

Čemu su nas izvubli iz zemlje? — Spavasmo mirno u vlažnoj mlahofi horenja. Upismo se još dublje, bejasmo samo crno i fvrdo srce zemlje. Ali provali dole val svetla, ishopaše nas, i baciše na zraP. Sad, dable, živimo. I fražimo sunca na zemlji. Veliko sunce pustinje. Sunce od Poješa crni čelo. Prohrčimo šumu!

Udarci pevaju, bez predisaja, prašfe u fresbu. Ah, babo je prijatno prodirati do u srce sfaroga hrasta! — Udarac ide sve dublje. — Shloni se! — Jedan drhtavi njihaj, i jeba se razleže nadalebo.

Sad će cepači i drvodelci imati posla za čitavu sedmicu. Dolaze deca da Sa vide oborena na zemlji, i gule s njega за Rosirom crvenoga dršPba boru punu lišajeva. Zadovoljna su. Obdariše me jagodama i malinama. A ja ih posmafram, ofiTući s fropavica znoj Pažiprstom...

Još više: hteo bih da sam čuvar sadova bave u Braziliji. Gouorio sam danas s nebim ovdašnjim frgovcem, — on mi veli, da bih fo mogao lako postati, aho znam španjolsbi. Dovoljno je malo oštrine, — pripazifi babo rade. |

Udarati bičem, nije zlo. Mililo bi mi se da obušam ledja fih melezđ. Čudnovato je, da svet ne veruje da bih ja mogao postati nadzornih nad robljem. Ljudi ne veruju da sam hladan i miran, i da me njihova beda samo puni osećajem dosade ...

A4 ja? Ja sam hbao i vi, pogledajte samo. Ruhe divljeg mladića postadoše bele i nežne, Бао тиће и ženđ. Došlo je

310